Riječka filološka škola: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 10:
==Svojstva==
Svojstvuje ju nastojanje za uvođenje tzv. slavenskog ili kratkog genitiva množine te starijih jezičnih oblika u književni hrvatski jezik.
Ta je škola imala najkraće djelovanje i najmanje odjeka. Na čelu je Fran Kurelac koji se zalaže za arhaičan i u velikoj mjeri artificijelan jezik, zasnovan na mješavini hrvatskih narječja u kojoj će prevagu imati najstarije, čakavsko najrečje, koje on smatra jezgrom hrvatskoga jezika. Smatrali su da osnovicu standardnog jezika trebaju činiti oni elementi koji su zajednički većini slavenskih jezika.
Zalažu se za G mn. na nulti morfem (''puno sel, žen, molitav''), 1. l. pz. na –u (''ja ispletu''), za dvojinu i u imenica (''dvaju rukopisu, širokih rukavu'') i u glagola (''te me uvedosta i pokazasta''), za stari kondicional s oblicima bim, biš, bi, bimo, bite, bi, za futur sa svršenim prezetnom glagola biti (''budu govorit''), za starinske glagolske priloge i gerunde (''navraćaje, obišad, našavše''), za perfekt bez pomoćnog glagola, za posve arhaične konstrukcije kao što su poredbeni genitiv (''misli kamena tvrđe''), dativ apsolutni (''profesorom toga se žamora plašećim'') te za mnoštvo pojedinačnih riječi koje su u to doba već bile posve zastarjele, kojima je on sam mijenjao dotadašnja značenja ili koje je posuđivao iz drugih slavenskih jezika (''čest - sreća, dugotrp - strpljiv, lotrija - besposlica, nauzprek - protivan, saharana - spasenje, udilje - odmah, zaobstun - uzalud'' itd.), kao i za arhaične oblici: čto, vsaki.
| |||