Karlo I. Robert: razlika između inačica

Uzimajući u obzir starost i oslabljeno zdravlje staroga kralja, njegov prijestolonasljednik je kolovozu [[1300.]] godine krenuo, uz pomoć i podršku moćnih [[hrvatsko plemstvo|hrvatskih velikaša]] [[Šubići|Šubića Bribirskih]], i [[Knezovi Krčki|knezova Krčkih]] iz [[Napulj]]a preko [[Dalmacija|Dalmacije]] u Ugarsku. Nedugo nakon dolaska u Ugarsku, Andrija III. je preminuo, a Karlo Robert je u [[ožujak|ožujku]] [[1301.]] godine svećanosvečano okrunjen u [[Ostrogon]]u za novog hrvatsko-ugarskog kralja. Međutim, kralj je imao najviše pristaša u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], dok se ugarsko plemstvo okupilo u tri stranke, od kojih ga je podržavala samo jedna, u pčetkupočetku malobrojna. Jedan od takmaca za krunu, bio je češki kralj [[Vaclav II., češki kralj|Vaclav II.]], koji u dogovoru s nekoliko ugarskih plemića (prije svega iz [[Slovačka|Slovačke]]) poslao vojsku koja je trebala postaviti njegovog sina [[Vaclav III., češki kralj|Vaclava III.]] za novog hrvatsko-ugarskog kralja pod imenom ''Ladislav V.'' (1301.-1304.).<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30546 Karlo I. Robert - Hrvatska opća enciklopedija]</ref>

Dolaskom drugog pretendenta, buknuo je građanski rat u Ugarskoj između oba kralja, u koji se upleo i papa Bonifacije VIII. te je Vaclav bio prisiljen napustiti Ugarsku i odreći se prava na prijstoljeprijestolje. No, nezadovoljni ugarski velikaši proglasili su i okrunili Otona Bavarskog za novog kralja (1304.-1308.) pod imenom ''Bela V.'', no on je uskoro zarobljen od strane erdeljskog vojvode pa se i on odrekao prava na krunu i vratio se kući.

Kada je napokon i [[Oton III., bavarski vojvoda|Oton III.]] [[1307.]] godine odustao od hrvatsko-ugarske krune pošto su ga pobunjenici zarobili, put za povratak Karla Roberta je bio otvoren. On će ipak pričekati čak dvije godine u [[Italija|Italiji]] na sigurnom da se stanje u državi riješi, kako bi od što više osoba bio prihvaćen za kralja. To će se dogoditi tek onda, kada je [[15. lipnja]] [[1309.]] po drugi put okrunjen za kralja u [[Ostrogon]]u. No, i tajta druga krunidba iazvalaizazvala je spor, jerbudući da su velikaši tvrdili da čin krunidbe nije bio pravovaljan, jer se tražilo ispunjenje tri uvjeta za krunidbu: prvo, da se krunjenje izvrši ''krunom sv. Stjepana'', drugo da se obred krunidbe izvrši u Stolnom Biogradu, i treće, da ga izvrši ostrogonski nadbiskup.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 211.-212.</ref> dok će se na samu krunidbu čekati sve do [[27. kolovoza]] [[1310.]] godine. Kako niti ova krunidba nije darovalo potpuno državno jedinstvo, ubrzo dolazi do plemićkih buna koje osporavaju kraljevu vlast. Tek je treća krunidba, obavljena [[27. kolovoza]] [[1310.]] godine u [[Stolni Biograd|Stolnom Biogradu]], osigurala Karlu I. valjano pravo na vlast, ali ne i potpuni mir, jer su još uvijek neki ugarski velikaši odbijali priznati legitimitet Karlovoj vlasti, a [[Hrvatska|Hrvatska]] je bila gotovo potpuno van kraljevske kontrole, priznavajući kralja tek nominalno.