Zapadna Njemačka: razlika između inačica

Na početku [[Hladni rat|Hladnog rata]], nakon njemačkog poraza u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]], Njemačka je podijeljena na dvije države i dva posebna teritorija ([[Saarska oblast|Saar]] i [[Berlin]]). Savezna Republika je preuzela [[ekskluzivni mandat]] nad cijelom Njemačkom, te je sebe smatrala demokratski organiziranim carstvom, a podloga za to bio je izgovor da istočnonjemačka vlada nije demokratski izabrana, pa prema tome nije ni legitimna. Nakon glasovanja naroda i Saarska oblast se [[1957.]] pridružila Zapadnoj Njemačkoj. [[Zapadni Berlin]], koji pravno nije bio dio Zapadne Njemačke, imao je uske veze i suradnju s njom, a imao je i svog predstavnika u zapadnonjemačkom parlamentu. Odnos između dvaju njemačkih država poboljšao se tijekom perioda ''[[Ostpolitik]]a'' (koju je uveo [[Willy Brandt]]). Tijekom tog perioda Zapadna i Istočna Njemačka su se međusobno priznale, no Zapadna Njemačka je Istočnu Njemačku priznala kao ''[[de facto]]'' vladu unutar jedinstvene Njemačke, dok je Istočna Njemačka Zapadnu priznala i ''[[de facto]]'' i ''[[de iure]]''.

 

 

Temelji za njemačku ekonomsku moć (koju drži danas) postavljeni su tijekom [[1950-ih]] događajem znanim kao ''[[Wirtschaftswunder]]'' (gospodarsko čudo), kada se Zapadna Njemačka jako brzo oporavila od destruktivnih posljedica Drugog svjetskog rata i uzdigla se do razine 3. svjetske ekonomske sile. Prvi kancelar [[Konrad Adenauer]], koji je tu poziciju držao do [[1963.]], za novi glavni grad je postavio svoj rodni grad [[Bonn]] (zbog toga je ova država nekad nazivana i ''Bonnska Republika''), a zapečatio je i čvrst savez sa Zapadom. Adenauer nije Njemačkoj samo osigurao članstvo u [[NATO]]-u, nego je i bio jedan od osoba koje su postavile temelje za osnivanje [[EU|Europske Unije]]. Njemačkoj je uspio osigurati i mjesto u savezu [[G8]], što je bio još jedan primjer njemačke moći.