Knjiga proroka Henoka: razlika između inačica

Unatoč tomu što nije dio židovskog, kao ni kršćanskog kanona, predstavljala je veomavrlo utjecajan izvor za rane [[judaizam|židovske]] i [[kršćanstvo|kršćanske mislioce]]. Neke od poznatih tema, poput [[pali anđeo|palih anđela]], [[uskrsnuće|uskrsnuća]] i [[Sudnji dan|Sudnjeg dana]], prvi put su se pojavile upravo u ovome djelu.

Henokova knjiga predstavlja jedna od najvećih sačuvanih pseudoepigrafskih djela; bila je štovana sve do [[4. stoljeće|4. stoljeća]] kada je proglašena apokrifom, izbačena iz [[kanon Svetog pisma|kanona]] i prepuštena zaboravu. Međutim, u [[2. stoljeće|2. stoljeću]] [[Irenej Lionski|Irenej]] i [[Klement Aleksandrijski]] nisu dovodili u pitanje njenu svetu narav, dapače, pozivali su se na njene odlomke. [[Origen]] ovoj knjizi također pripisuje vjerodostojnost, ali poput [[Tertulijan]]a, naglašava kako to djelo nije jednoglasno prihvaćeno od strane Crkve.<ref>Laurence, Richard, str. 10.-11.</ref>

[[Henok]]ova knjiga je bila gotovo tisuću godina [[Europa|Europljanima]] gotovo nepoznata, izuzmemo li fragmente koje je sačuvao ''Georgius Syncellus'' (oko [[792.]]),. noNo usprkos tome veomasnažno je utjecala na kršćansku tradiciju, jer većina kršćanskih vjerovanja o [[raj]]u, [[pakao|paklu]], [[anđeo|anđelima]] i [[demon]]ima, potječe upravo iz tog djela.

Knjiga biproroka Henoka bila bi zauvjek izgubljena da slučajemslučajno nije završila u kanonu Etiopske pravoslavne Crkve. Naime, oko [[500.]] godine ta je drevna hebrejska knjiga prevedena iz ranijeg [[grčki jezik|grčkog prijevoda]] na [[geez|etiopski jezik]]. Knjigu je [[1773.]] godine u [[Etiopija|Abesiniji]] otkrio [[Škotska|škotski]] istraživač [[James Bruce]] i donio jedan njen primjerak u [[Engleska|Englesku]].<ref>Laurence, Richard, str. 8.</ref> Godine [[1821.]] preveo ju je na [[engleski jezik|engleski]] i predstavio javnosti dr. Richard Laurence, nadbiskup Cashela. KnjigaIzazvala je izazvala veliku pozornost europske javnosti, te je uskoro prevedena i na druge europske jezike.