Alojzije Stepinac: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
manja dopuna i organizacija teksta
Nema sažetka uređivanja
Redak 130:
U slijedećem pismu Papi od 14. lipnja 1941., Stepinac prenosi što su mu o svojim namjerama iznijeli najviši dužnosnici novoformirane NDH: “''Na kraju, potpuno iskren, mogu primijetiti da u krugovima vlasti postoji najbolja želja da se Hrvatska pretvori u katoličku zemlju. Ratni ministar (Slavko Kvaternik) mi je apsolutno garantirao: ili će Hrvatska biti katolička zemlja, ili neka nestane”'', te zaključuje: ''“Želja onih koji trenutno vladaju Hrvatskom da provedu u djelo učenje Katoličke crkve stavlja nam obavezu da im pomognemo i da ih podržimo sa svom lojalnošću i snagom kojom raspolažemo“.''<ref name=":2">{{Citiranje weba|url=https://net.hr/danas/hrvatska/ekskluzivno-objavljujemo-dijelove-stepincevih-pisama-o-ustasama-pavelicu-srbima-i-rasnim-zakonima-o-kojima-prica-porfirije-i-citava-hrvatska/|title=EKSKLUZIV: Donosimo dijelove Stepinčevih pisama o ustašama, Paveliću, Srbima i rasnim zakonima o kojima priča Porfirije i Hrvatska|author=Hrvoje Klasić|date=2021-03-24|work=Net.hr|language=hr|accessdate=2021-03-28}}</ref> Stepinac hvali Pavelića: ''“mora se uzeti u obzir i vrednovati činjenica da je Pavelić istinski katolički praktični vjernik, i da želi stvoriti, usprkos ogromnim problemima, jednu katoličku državu u Hrvatskoj.”'' Aludirajući na izjave NDH vlasti o “milijune hrvatskih života palih u obrani katoličanstva” Stepinac piše: ''“Ovo su Najblaženiji Oče osjećanja koja ispunjavaju dušu poglavnika Pavelića i drugih članova njegove vlade.”'' Pismo završava Stepinčevom ocjenom o namjerama Pavelićevog režima prema srpskim pravoslavcima na području NDH: “''Vjerujem da bi, ako bi poglavnik Pavelić ostao na čelu Vlade 20 godine, šizmatici u Hrvatskoj posve nestali.''“ (talijanski: “''Credo, se il Poglavnik Pavelić restasse 20 anni a capo del Governo, gli scismatici in Croazia sarebbero del tutto liquidati''“).<ref name=":2" /> <ref>{{Citiranje weba|url=https://www.bitno.net/academicus/znanost/jure-kristo-covjek-crkve-i-sin-domovine-drugo-stepincevo-pismo-papi/|title=Rečenice kojima je Stepinac zaključio pismo Papi sadrže cijelu povijest njegovog odnosa prema ustašama|author=Jure Krišto|date=1. travnja 1941.|publisher=Bitno.net|accessdate=4. travnja 2021.}}</ref>
 
Za razliku od gornjeg prijevoda Jure Krišta, povjesničar Hrvoje Klasić ističe da je Stepinac pisao Papi da pod Pavelićem Srbi u NDH "''sareberro liquidatiliquidat''i", štote se Klasiću - uz ogradu da njegovo poznavanje talijanskog jezika nije osobito dobro - čini pravilnim prevesti značisa "da će biti likvidirani",<ref name=":2" /> i navodi kako bi se totakvo postupanje civilnih vlasti NDH iz Drugog svjetskog rata “na današnjem sudu svakako označilo kao etničko čišćenje”.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hr.n1info.com/vijesti/o-stepincevim-pismima-na-danasnjem-bi-se-sudu-to-oznacilo-kao-etnicko-ciscenje/|title=Klasić otkrio što piše u Stepinčevim pismima: "Na današnjem bi se sudu to označilo kao etničko čišćenje!"|date=2021-03-29|work=N1|language=hr|accessdate=2021-04-28}}</ref> Stepinac se zalagaou lipnju 1941. god. bio založio da Vatikan prizna NDH te je pisao Papi o razočaranju ustaških vlasti jer se to još nije dogodilo<ref name=":2" /> (Vatikan nije nikad priznao NDH, već je tokom rata priznavao jugoslavensku vladu u izbjeglištvu, dok je 1945. priznao nove jugoslavenske vlasti).
 
====Otpor postupanju protiv Srba i Židova====
Redak 136:
[[Datoteka:NDH - salute.jpg|mini|Alozije Stepinac (krajnje desno), na sahrani [[Marko Došen|Marka Došena]].<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.hdpz.htnet.hr/broj224/gabelica.htm |accessdate=9. siječnja 2011. |title=Površno i pristrano djelo o Bl. Alojziju Stepincu |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110721100651/http://www.hdpz.htnet.hr/broj224/gabelica.htm |archivedate=21. srpnja 2011. }}</ref>]]
 
Već [[14. svibnja]] 1941. GODgod. Stepinac je poslao [[poglavnikPoglavnik]]u prosvjedno pismo: »Ovaj čas primio sam vijest, da su [[ustaše]] u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja znam, da su Srbi počinili teških zločina u našoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom dužnošću, da podignem svoj glas i kažem, da ovo po katoličkom moralu nije dozvoljeno, pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere, na cijelom teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, da se ne ubije nijedan Srbin, ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt. Inače mi ne možemo računati na blagoslov neba, bez kojega moramo propasti.« ''(Krišto 2, dokument br. 15, str. 39–40)'' ''(''Vidjeti ''[[Katolička crkva u NDH#Prosvjedi zbog progona i pogroma|Katolička crkva u NDH - Prosvjedi zbog progona i pogroma]], te članak [[Srbi u NDH]].)''
 
No istog dana Stepinac piše Papi kakoda semu saglasio sje Pavelićevom idejomiznio ideju da se protjera 260.000 Srba iz NDH u Makedoniju, zauzvratkako dabi Njemcise dovedunapravilo umjesta NDHza istiisto broj Slovenaca, koje suNijemci planiralinamjeravaju protjeratprotjerati uiz MakedonijuSlovenije: "Već me je ranije Poglavnik pitao što ja mislim, ako on odluči zamoliti njemačke vlasti da promijeni sudbinu Slovenaca te da ih kao katolike prebaci u Hrvatsku, među katolike, a da iz Hrvatske prebaci isto toliko Srba šizmatika u Makedoniju. Ja sam odgovorio poglavniku da bi jedno takvo rješenje za nesretne Slovence bilo bolje".<ref name=":2" /> U prosincu 1941. godine je Stepinac papu Pija XII. izvijestio kako među više desetaka tisuća Slovenaca prisilno iseljenih iz dijela [[Slovenija|Slovenije]] koji je 1940. god. bio pripojen Njemačkoj - oni uglavnom i nisu bili smješteni na nekim imanjima i stanovima oduzetim Srbima, nego u raznim neuvjetnim smještajima - ima i mnoštvo katoličkih svećenika, koje je on uzeo pod posebnu zaštitu;<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.sistory.si/cdn/publikacije/30001-31000/30176/Prispevki_za_novejso_zgodovino_2012-2.pdf|title=Migracije Slovencev na hrvaško območje v drugi
svetovni vojni (izseljevanje in izgnanstvo)*|author=Marica Karakaš Obradov|language=slovenski|publisher=Prispevki za novejšo zgodovino LII - 2/2012|accessdate=6. svibnja 2021.}}</ref> slovenski katolički biskup Stanislav Lipovšek iznijeti će 2019. god. da je u Hrvatskoj utočište tada bilo našlo 534 slovenskih katoličkih svećenika.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.zg-nadbiskupija.hr/print.aspx?id=30114|title=Nadbiskup Alojzije Stepinac - zaštitnik slavenskoga naroda i slovenskih svećenika|date=18. listopada 2021.|publisher=službene stranice Zagrebačke nadbiskupije|accessdate=6. svibnja 2021.}}</ref>
 
Dana [[22. svibnja]] Stepinac je prosvjedovao protiv odredbe da svi [[Židovi]] moraju nositi židovski znak. U pismu upućenom ministru unutrašnjih poslova [[Andrija Artuković|Andriji Artukoviću]] piše: „Da se pripadnicima drugih narodnosti ili drugih rasa oduzme svaka mogućnost egzistencije i da se na njih udari žig sramote, to je već pitanje čovječnosti i pitanje morala. (…) Današnje društveno uređenje i opći moralni pojmovi koji vladaju ne udaraju žig sramote ni na robijaše koji su pušteni iz tamnice (…) Nisu obilježeni vidljivim znakom ni konkubinarci, ni poznati preljubnici, pa ni same javne bludnice.« ''(Krišto, 2, dok. br. 30, str. 50–51)'' Da bi odobrovoljio vlasti predložio je, da se od [[Židovi|Židova]] zahtijeva da kupe znak bez obaveze da ga nose, nadoknađujući tako državi troškove izrade. ([[Stepinac i Židovi#Dopis Andriji Artukoviću 22. svibnja 1941|Šire o tom dopisu, u članku "Stepinac i Židovi"]].)
Line 155 ⟶ 156:
 
Američki povjesničar Robert McCormick ocjenjuje da su Stepičeva javna podrška ustaškim vlastima - slavio je dolazak ustaša na vlast, održavao Te Deume na godišnjice NDH, (čak još i 10.4.1945.), itd. - te propust da javno osudi ustaška zlodjela u ime NDH, bili "ravni prihvaćanju Pavelićev politike“.<ref>{{Citiranje knjige|title=Croatia Under Ante Pavelic: America, the Ustase and Croatian Genocide|first=Robert|last=McCormick|date=2014-09-30|url=https://books.google.com/books?id=c-t7BAAAQBAJ&newbks=0&hl=en&source=newbks_fb|language=en|pages=83|publisher=Bloomsbury Academic|isbn=978-1-78076-712-3}}</ref>
 
S druge strane, bilo je diljem Europe vrlo drastičnih progona protiv same Katoličke crkve, te prosudba kako se postaviti u kontekstu nacističkih progona i nije bila posve jednostavna. Primjerice je u [[Nizozemska|Nizozemskoj]], nakon što su se tamošnji katolički biskupi u lipnju 1942. godine vrlo oštro usprotivili deportaciji nizozemskih Židova u koncentracijske logore, dogodilo da Nijemci posve dosljedno u logore odvedu baš sve Židove koji su bili konvertirali na katoličanstvo - čak i svećenike i časne sestre - ali su od odvođenja u logore bili poštedjeli 9.000 Židova koji su bili konvertirali na [[protestantizam]] .<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.catholic.com/magazine/print-edition/catholic-martyrs-of-the-holocaust|title=Catholic Martyrs of the Holocaust|author=Matthew E. Bunson|date=11. siječnja 2008.|language=engleski|publisher=Catholic Answers|accessdate=6. svibnja 2021.}}</ref> U koncentracijskom logoru Dachau je bilo još od 1940. godine mnogo katoličkih svećenika: od 2.760 pripadnika kršćanskog klera koji su se ondje našli, katoličkih svećenika je bilo čak 2.579 (u tome 1.780 svećenika iz [[Poljska|Poljske]] i 441 iz Njemačke; mnogi od njih će ondje biti podvrgnuti medicinskim eksperimentima izlaganjem opasnim infekcijama, a njih ukupno 868 će ondje izgubiti život).<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.renegadetribune.com/the-clergy-in-dachau-an-insight-into-how-the-allies-manufactured-a-death-camp/|title=The Clergy In Dachau: An Insight Into How The Allies Manufactured A Death Camp|author=John Wear|date=12. veljače 2019.|language=engleski|publisher=The Renegade Tribune|accessdate=6. svibnja 2021.}}</ref>
 
==== Otpor prisilnim vjerskim prijelazima ====