Wikipedija

Jugoslavenski komunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 4:
[[Datoteka:WP 20150626 19 57 05 Pro.jpg|thumb|Najveće za sada poznata masovna grobnica Hrvata: Pokopališče Dobrava u blizini [[Maribor]]a]]
 
'''Jugoslavenski komunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata''' ili '''Partizanski zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata''' označavaju niz zločina nad zarobljenim pripadnicima poraženih vojski, civilima protivnicima komunističkog režima i njihovih obitelji od strane [[totalitarizam|totalitarnog]] režima pod vrhovnim zapovjedništvom [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]]vim vrhovnim zapovjedništvom neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, ali i u godinama poraća.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/113227|title=Vladimir GEIGER, Josip Broz Tito i ratni zločini: Bleiburg – Folksdojčeri, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2013., 149 str.|author=Ana Jura (prikaz knjige Vladimira Geigera)|publisher=Časopis za suvremenu povijest, Vol. 45 No. 3, 2013.|accessdate=9. svibnja 2021.}}</ref>
 
Jugoslavenska komunistička [[nomenklatura]] desetljećima je skrivala i relativizirala svoje strašne zločine počinjene u "obračunu s narodnim neprijateljem". Javne rasprave i znanstvena istraživanja bile su zabranjene. Kako se smatralo da su pobijeni bez iznimke "neprijatelji koje je snašla zaslužena kazna", niti jedan naredbodavac ili provoditelj vrlo brojnih djela komunističkog terora nikada nije bio kažnjen.<ref>{{Citiranje weba|url=https://direktno.hr/direkt/otkopano-samo-jedan-posto-grobista-zrtava-komunistickih-likvidacija-a-hrvatska-stratista-u-sloveniji-ureduje-tamosnji-entuzijast-115783/|title=Otkopano samo jedan posto grobišta žrtava komunističkih likvidacija, a hrvatska stratišta u Sloveniji uređuje tamošnji|author=Danijela Dujmović Ojvan (intervju s dr. Andrijom Hebrangom)|date=11. ožujka 2018.|publisher=Direktno.hr|accessdate=9. svibnja 2021.}}</ref><ref>[http://hrcak.srce.hr/file/140001 Ferenc, Mitja. Tezno - najveće prikriveno grobište u Sloveniji. ČSP, br. 3., 539-569..(2012)]</ref><ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=124138|title=Komunistička represija u Hrvatskoj prema pisanju lista Vjesnik, svibanj – kolovoz 1945. godine|author=Ana Jura|publisher=Časopis za suvremenu povijest, Vol. 44 No. 1, 2012.|accessdate=9. svibnja 2021.}}</ref>
 
Ti zločini predstavljaju primjer [[Revolucionarni teror|revolucionarnog terora]], motiviranog doktrinom o [[Klasna borba|klasnoj borbi]], koja predstavlja neodvojivi dio [[Komunizam|komunističke ideologije]].<ref>[//hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id&#x20;clanak&#x20;jezik=176775 „Komparativni pristup proučavanju seljaštva u socijalističkoj revoluciji“], Ivan Cifrić, "Sociologija i prostor", No.75-76 lipanj 1982., str. 6</ref><ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=156152 „Opozicija u lijevim i desnim diktaturama“], Kris Cviić, "Politička misao", Vol.33 No.1. siječnja 1996.., str. 85.
</ref> Sam je Lenjin - koji je za komuniste imaimao status posve neupitnog autoriteta - poručivao da je nužno uspostaviti [[Diktatura proletarijata|diktaturu proletarijata]] kao „najžešći i najnemilosrdniji rat nove klase protiv moćnijega neprijatelja, protiv buržoazije, čiji je otpor udesetorostručen njenim obaranjem (…) diktatura proletarijata je nužna, i pobjeda nad buržoazijom nije moguća bez dugog, upornog, ogorčenog rata na život i smrt“.<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=197770 „KONCEPCIJA I DJELOVANJE JUGOSLAVENSKE KOMUNISTIČKE STRUKTURE ZA OSVAJANJE OBRAZOVNOGA I KULTURNOGA SUSTAVA U HRVATSKOJ 1944. I 1945. GODINE“], Josip Jurčević, Mostariensia : časopis za društvene i humanističke znanosti, Vol.18 No.1-2. prosinca 2014.. str. 79</ref>
 
BezOdmah suđenjanakon zauzimanja područja, masovno su ubijani [[vojnik|vojnici]] i [[civili]], među kojima je bilo pripadnika svih naroda iz svih bivših jugoslavenskih republika, uz najveći udio Hrvata. Veliki broj [[intelektualac]]a, uglednika, državnih službenika bivše NDH i osoba koje su bili nepodobne zbog vjerskog ili nacionalnog opredjeljenja [[jugokomunisti]] su oduzeli pravo na život.<ref>Ana JugoslavenskaJura, komunistička [[nomenklatura]] desetljećima je skrivala i relativizirala svoje strašne zločineop. Javne rasprave i istrage bile su zabranjenecit.</ref> Na području [[Slovenija|Slovenije]] evidentirano je preko 600 masovnih prikrivenih grobišta različite veličine s preko 100 tisuća ubijenih ljudi a u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] preko 900 s mogućih 90.000 žrtava.▼
 
Na području [[Slovenija|Slovenije]] evidentirano je preko 600 masovnih prikrivenih grobišta različite veličine s preko 100 tisuća ubijenih ljudi a u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] preko 900 s mogućih 90.000 žrtava.
 
Uslijedila su sumarna suđenja, s presudama ispisanim na kratkim formularima. Tu za smrtnu osudu nije bilo potrebno da se dokaže neki specifični zločin, nego tek "suradnju s okupatorom", tj. da je okrivljeni "neprijatelj naroda". Kao razlog osude na smrt se nerijetko navodi "krivice" poput "skrivao se pred Narodnooslobodilačkom vojskom", "ustaša" i sl. Tako su primjerice pogubljeni [[Germogen Maksimov]], mitropoliti [[Hrvatska pravoslavna Crkva|Hrvatske pravoslavne Crkve]], te [[Ismet Muftić]], zagrebački [[muftija]], ali i doista veliki broj posve običnih ljudi. Veliki broj sretnijih pripadnika poraženih formacija NDH i civila osuđen je na kazne od 5 ili više godina teškog rada.<ref>{{Citiranje weba|url=https://issuu.com/hip-zagreb/docs/pzi_2b|title="Popis lica presuđenih po Vojnom sudu pri Komandi virovitičkog područja, koji su presuđeni na smrt ili na vremenske kazne" od 31. srpnja 1945., u PARTIZANSKA I KOMUNISTIČKA REPRESIJA I ZLOČINI U HRVATSKOJ 1944.-1946. SLAVONIJA, SRIJEM I BARANJA SLAVONSKI BROD 2006. Drugi dio, str. 313-342|publisher=Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Slavonski Brod (Recenzenti: Dr. sc. Nikica Barić Dr. sc. Zdenko Radelić)|accessdate=9. svibnja 2021.}}</ref>
 
Kao svojevrsnu najavu zločina na kraju rata i poraću možemo sagledati [[Pokolj na otoku Daksi|pokolj na otočiću Daksi nakon zauzimanja Dubrovnika 1944. god.]], i opsežan komunistički teror nakon zauzimanja [[Hercegovina|Hercegovine]] u veljači 1945.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=362687|title=Odnos NOVJ-a prema hrvatskom stanovništvu i poraženim vojnicima oružanih snaga NDH-a u Mostaru krajem Drugoga svjetskoga rata i u neposrednom poraću|author=Hrvoje Mandić|publisher=Diacovensia : teološki prilozi, Vol. 28 No. 4, 2020.|accessdate=9. svibnja 2021.}}</ref>
▲Bez suđenja, masovno su ubijani [[vojnik|vojnici]] i [[civili]], među kojima je bilo pripadnika svih naroda iz svih bivših jugoslavenskih republika, uz najveći udio Hrvata. Veliki broj [[intelektualac]]a, uglednika, državnih službenika bivše NDH i osoba koje su bili nepodobne zbog vjerskog ili nacionalnog opredjeljenja [[jugokomunisti]] su oduzeli pravo na život. Jugoslavenska komunistička [[nomenklatura]] desetljećima je skrivala i relativizirala svoje strašne zločine. Javne rasprave i istrage bile su zabranjene. Na području [[Slovenija|Slovenije]] evidentirano je preko 600 masovnih prikrivenih grobišta različite veličine s preko 100 tisuća ubijenih ljudi a u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] preko 900 s mogućih 90.000 žrtava.
 
U poraću je ubijeno i uslijed loših uvjeta transporta i internacije pomrlo više od 50.000 pripadnika njemačke manjine.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/113227|title=Vladimir GEIGER, Josip Broz Tito i ratni zločini: Bleiburg – Folksdojčeri, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2013., 149 str.|author=Ana Jura|date=9. svibnja 2021.|publisher=Časopis za suvremenu povijest, Vol. 45 No. 3, 2013.|accessdate=9. svibnja 2021.}}</ref>
 
Pobjednički komunistički partizani smatrali su paušalno [[protukomunizam|protukomuniste]] za "suradnike okupatora", s kojima se po završetku rata moglo postupati po volji. Činjenicu da su protukomunističke izbjeglice bile žrtve komunističkog nasilja partizana (točnije, [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenske armije]], kako se vojska predvođena jugokomunistima tada službeno zvala), službena državna strana - uključujući akademsku historiografiju, koja je organizirano sudjelovala u zataškavanju tih zločina - je uporno nijekala sve do raspada Jugoslavije. Govoriti bilo što o tim stvarima je u [[Socijalistička Republika Hrvatska|SR Hrvatskoj]] bilo opasno, a objaviti posve nemoguće. Ti komunstički zločini ni nakon [[Raspad Jugoslavije|raspada SFRJ]] nisu posve sustavno istraženi.<ref>Dr. Florian Thomas Rulitz, ''Bleiburška i vetrinjska tragedija'', Počasni bleiburški vod, Zagreb, 2012., {{ISBN|978-953-7379-03-2}}, str. 16.</ref><ref name=":0">{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/search/?show=results&stype=1&c%5B0%5D=article_search&t%5B0%5D=geiger+croats|title=Human losses of Croats in World War II and the immediate post-war period caused by the Chetniks (Yugoslav Army in the Fatherland) and the Partizans (People's Liberation Army and the partizan detachment of Yugoslavia/Yugoslav Army) and the Yugoslav Communist authoritities. Numerical indicators (eng.), str. 102, 103|author=Vladimir Geiger|date=|work=|language=|publisher=Review of Croatian history, Vol. VIII, No. 1, 2012.|accessdate=26. travnja 2021}}</ref>
Line 18 ⟶ 26:
</ref>
 
Raspadom [[SFR Jugoslavija|Jugoslavije]] i nakon što je [[režim]] izgubio svaki legitimitet, dobila su na snazi kazivanja o jugokomunističkim zločinima koja su bila objavljivanja u inozemstvu u izbjegličkim krugovima.<ref>Steindorff, recenzija knjige Böhler/Rettl, Geschichtspolitik in Kroatien, http://hsozkult.geschichte.hu-berlin.de/rezensionen/2009-2-030.</ref> [[Hrvatski institut za povijest]] je kasnijih godina objavio veliki broj službenih dokumenata komunističkih vlasti o represiji provođenoj 1944.-1946. godine.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.isp.hr/rezultati-istrazivanja/|title=Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946.|publisher=Hrvatski institut za povijest|accessdate=9. svibnja 2021.}}</ref>
 
== Strategija jugoslavenskih komunista ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Jugoslavenski_komunistički_zločini_nakon_završetka_Drugog_svjetskog_rata"