Lidija Vukčević: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
lektorski ispravci
sređ, dodan izvor
Redak 1:
{{wikipoveznice}}
'''Lidija Vukčević''' ([[Zagreb]], [[27. rujna]] [[1954.]]), znanstvenica, književnica i fotografkinja. Diplomirala jugoslavistiku i filozofiju, magistrirala i doktorirala  na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Postdoktorsko usavršavanje na Universite Stendhal Grenoble, Francuska. Niz godina radila kao srednjoškolska i sveučilišna nastavnica, mentorica i viši predavač, u zemlji i inozemstvu.
 
Objavila pedesetak znanstvenih i preko stotinu stručnih radova  u domaćoj i inozemnoj periodici na hrvatskom i talijanskom jeziku o književnicima XX20. i XXI21. ststoljeća. Prevodi i objavljuje s talijanskog i na talijanski jezik.
 
Objavila:
-* dvije znanstvene monografije o:
o# Veljku V.Milićeviću (1985.) i M.Crnjanskom (1995),
# Milošu Crnjanskom (1995.), ''Romani Miloša Crnjanskog - evolucija romaneskne forme''<ref>[http://www.logovita.ba/1656_lidija-vukcevic Logovita.ba Lidija Vukčević], pristupljeno 28. svibnja 2021. godine</ref>
 
* pet zbirki pjesama<br>
- dvije znanstvene monografije:
 
sest* šest zbirki poezije<br>
o V.Milićeviću(1985) i M.Crnjanskom (1995),
# ''Boja šafrana'', 1992.
pet zbirki pjesama
# ''Il velo'', 1997.(na talijanskom, vlastiti prijevod)
# ''Latinska knjiga'', 1998.
# ''Lepeza'', 1999.
# ''Zagrljaj jezika'', 2011.
# Blagi dani, 2021.<br>
 
i* jedanaest knjiga proze:
sest zbirki poezije
#''Rječnik slučajnosti'', 2006.
#''Pisma jednog teroriste jednom sadisti'', 2006.
#''Moj filozofski rječnik'', 2008.
#''Obične stvari'', 2009.
#''Fabrika malih utopija'', 2011.
#''Kiši li neprekidno nad Kotorom?'', 2012.
#''Rječnik nužnosti'', 2013.
#''Istinite priče '', 2014.
#''Zapadni zapisi'', 2015.
#''Poetika tijela'', 2016.
#''Zemlja kava, more tinta, nebo ruzmarin'', 2018.
 
U pripremi za tisak:  ''L'abbraccio della lingua'' (prepjev A. Anellija i L. Vukčević, na talijanski jezik , Ticinum editore,Italia Italija).
Boja šafrana, 1992.
 
Od 2012. bavi se fotografijom. Izlaže u Italiji, Zagrebu i Crnoj Gori. Sedam samostalnih izložbi.<br>
Il velo, 1997.(na talijanskom, vlastiti prijevod)
Od 2015. godine je u mirovini zaslužne hrvatske umjetnice.
 
== Izvori ==
Latinska knjiga, 1998.
{{izvori}}
 
{{GLAVNIRASPORED:VukičevićVukčević, Lidija}}
Lepeza, 1999.
 
Zagrljaj jezika, 2011.
 
Blagi dani, 2021.
 
i jedanaest knjiga proze:
 
Rječnik slučajnosti, 2006.
 
Pisma jednog teroriste jednom sadisti, 2006.
 
Moj filozofski rječnik, 2008.
 
Obične stvari, 2009.
 
Fabrika malih utopija, 2011.
 
Kiši li neprekidno nad Kotorom? 2012.
 
Rječnik nužnosti, 2013.
 
Istinite priče , 2014.
 
Zapadni zapisi, 2015.
 
Poetika tijela, 2016.
 
Zemlja kava, more tinta, nebo ruzmarin, 2018.
 
U pripremi za tisak:  L'abbraccio della lingua
 
(prepjev A.Anellija i L.Vukčević, na talijanski jezik , Ticinum editore,Italia).
 
Od 2012.bavi se fotografijom.Izlaže u Italiji, Zagrebu i Crnoj Gori. Sedam samostalnih izložbi.
 
{{GLAVNIRASPORED:Vukičević, Lidija}}
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]