Bošnjačko-hrvatski sukob: Livno: razlika između inačica

Mnogi Muslimani u Livnu su početkom rata mislili da će JNA za koji mjesec ući u grad i držali se politike "da to nije njihov rat". Rat su kao i drugdje dočekali potpuno nenaoružani {{Nedostaje izvor}}. Prve i najžešće napade na Livno dočekali u podrumima nadajući se dolasku JNA {{Nedostaje izvor}}. Posljedica držanja te skupine Muslimana jest jakost Udbe koja je bila infiltrirana i među Hrvate. Pouzdanička mreža bila je jaka među Srbima. Livanjska [[UDBA]] posjedovala je popise preko kojih je distribuirala oružje preko SDS-a i organizirala pomagače [[JNA]] na [[Bitka za Kupres 1992.|Kupres]]. Projugoslavenska skupina Muslimana potajice je surađivala sa Srbima. U ratu je ta skupina slala neprijatelju podatke hrvatskih položaja {{Nedostaje izvor}}. Raketiranje odašiljača na [[Tušnica|Tušnici]] 1992. primjer je da su neki ljudi odavali podatke neprijatelju. Ipak, mnogi su Muslimani ostali prohrvatski. Muslimani koji su bili u [[HVO]] i pogotovo oni koji su bili u [[HOS]]-u bili su provjereni ljudi i ostali su s Hrvatima do kraja.

Nakon napada JNA na grad indiferentni, neopredijeljeni i zavedeni Muslimani shvaćaju što se zbiva i priključuju se u HVO. HVO ih je rasporedio na pasivne crte obrane, poput 5. sektora gdje nije bilo borbe. Taj sektor na [[Cincar|Cincaru]] nije bez veze dodijeljen, jer su ti Muslimani bili nepouzdani i kolebljivi sve do zadnjeg dana kada je počeo srpski napad na [[Rujani|Rujane]] i [[Čelebić]]. Nakon što je priveden velik broj sumnjivih Srba te nešto manji broj sumnjivih Muslimana, srpski osvajač nije više granatirao s točnošću hrvatske položaje {{Nedostaje izvor}}. Mirni odnosi Hrvata i Muslimana bili su sve do uoči akcije razoružanja.

Do proljeća 1993. odnosi Hrvata i Muslimana bili su izvrsni, a tada su smijenjenu lokalni vođe [[SDA]] naklonjeni Hrvatima i dovedeni neki drugi ljudi {{Nedostaje izvor}}. Još je srpnja 1993. godine situacija bila da nije bilo sukoba između Hrvata i Bošnjaka na području Livna. Livanjska brigada HVO tad je imala oko 4.200 ljudi, od čega je bilo oko 900 Bošnjaka.

Hrvatski obavještajci su doznali za muslimanske planove o napadu na Livno iz smjera Bugojna ili Uskoplja i pričuvne planove o uspostavi muslimanske enklave pod zaštitom Unprofora {{Nedostaje izvor}}. S obzirom na loša iskustva izdaje Muslimana i udara s leđa kao što se dogodilo u Bugojnu, Mostaru (ubijanje suboraca Hrvata na spavanju u vojarni) i još nekim mjestima.

Na razoružavanje se pristalo kada su otkriveni planovi [[ABiH]] o napadu prema Livnu od smjera Bugojna/dijela Uskoplja pod kontrolom ABiH, pri čemu su odmetnuti livanjski Muslimani iz HVO-a trebali dati podršku {{Nedostaje izvor}}. Pričuvni plan je bio da u slučaju da ne uspije spajanje s Bugojnom, da se drži Gornji grad, u kojem živi većina Bošnjaka u Livnu, i dio prema Cincaru te da se uz pomoć međunarodnih snaga uspostavi zaštićena zona. Taj plan je bio da [[UNPROFOR]] u Gornjem gradu napravi tampon zonu poput one u [[Uskoplje|Uskoplju]] i tako dobije svoju "Opštinu" {{Nedostaje izvor}}. Scenaristi te ideje su te odmetnute Muslimane uvjerili u čekanje pravog trenutka za akciju, a da se dotad oslanjaju na HVO u [[logistika|logistici]] i naoružanju i prave "tihe zalihe" za poslije. Poslije razoružavanja nađena su ta skladišta {{Nedostaje izvor}}.

Za razliku od ABiH, HVO nije bio fingirano multietnički, nego je do tada bio vojna formacija u BiH s najvećim brojem pripadnika drugih nacionalnosti u usporedbi s muslimanskom ABiH i srpskom VRS {{Nedostaje izvor}}. U operativnom području sjeverozapadne Hercegovine značajniji postotak Muslimana bio je u