Niccoló Sfondrati rodio se 11. veljače 1535. godine u dvorcu Somma Lombardo u provinciji [[Varese]], u [[Lombardija|Lombardiji]], od oca Francesca Sfondratija ([[1493.]] – [[1550.]]) i majke Anne, rođene Visconti. Otac mu je bio profesor prava na sveučilištima u [[Pavia|Paviji]], [[Bologna|Bologni]], Rimu i [[Torino|Torinu]], te kasnije senator u [[Milano|Milanu]]. Kada je njegov otac postao tajni savjetnik cara [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karla V.]], Car mu [[1534.]] godine dodjeljuje titulu grofa [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. Niccolo je bio najstariji od sedmero djece koliko su ih Francesco i Anna imali. Nakon što mu je majka umrla [[1538.]] godine otac je prešao u crkvenu službu u [[Papinska Država|Papinskoj Državi]]. Kasnije se zaredio, postao biskupom i kardinalom. Gotovo je sigurno da je njegov otac, tada već kardinal, utjecao na njega, te je Niccolo studirao pravo na sveučilištima u [[Perugia|Perugi]], [[Padova|Padovi]] i Paviji, gdje je i doktorirao. Za svećenika je zaređen [[1551.]] godine. Papa [[Pio IV.]] ([[1559.]] – [[1565.]]) imenuje ga biskupom [[Cremona|Cremone]] 1560. godine. Milanski nadbiskup kardinal [[Karlo Boromejski|Carlo Borromeo]] (1538.- – 1584.) zaredio ga je za biskupa. On će jako utjecati na Niccolov život i njih dvojica će biti veliki prijatelji cijelog života. Sudjelovao je u izradi završnih dokumenata [[Tridentski sabor|Tridentskog koncila]] (1562.- – 1563.). Papa [[Grgur XIII.]] (1572.- – 1585.) imenuje ga kardinalom [[12. prosinca]] [[1583.]] godine.
== Izbor za papu ==
Dana [[27. kolovoza]] 1590. godine umire papa [[Siksto V.]] (1585.- – 1590.). Već devetnaest dana kasnije, što je za tadašnje prilike bilo vrlo brzo, za papu je izabran kardinal Gianbattista Castagna (1521.- – 1590.) kao Urban VII. Ali, novi papa nije uspio dočekati ni svoju krunidbu. Umro je samo dvanaest dana kasnije uslijed infekcije malarijom. Drugi puta te godine kardinali su se ponovno okupili [[8. listopada]] kako bi izabrali nasljednika Urbana VII. Ovoga puta nije išlo glatko kao prethodni put, te su konklave potrajale puna dva mjeseca. I prije nego su konklave započele, [[Španjolska|španjolski]] veleposlanik je dao kardinalima upute kralja [[Filip II., španjolski kralj|Filipa II.]] (1556.- – 1598.) za koga kardinali mogu glasovati, a za koga ne. Kralj je želio preko novog pape ostvariti svoje pretenzije na [[Francuska|francusko]] prijestolje. Kako je vrijeme prolazilo na ulicama Rima zavladao je sve veći nered, a u konklavama sve veća neslaganja. Krajem studenog većina kardinala je shvatila da bez podrške sljedbenika Filipa II. nikada neće izabrati novog papu. Tako je uz podršku španjolske lige 5. prosinca za papu izabran kardinal Sfondrati. Novi papa se nazvao Grgur XIV. u čast svome prethodniku Grguru XIII. koji ga je imenovao kardinalom. Već tri dana kasnije, [[8. prosinca]] 1590. godine Grgur XIV. je okrunjen.
