Razlika između inačica stranice »Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu«

Nastavak i vrhunac procesa ustavno-pravnoga dekonstituiranja uslijedio je kroz amandmane na [[Ustav Federacije BiH]] nametnute od strane OHR-a. Od 108 amandmana na Ustav FBiH, samo 39 je odobrio Parlament FBiH, a čak njih 69 su nametnuli visoki predstavnici Wolfgang Petritsch i [[Paddy Ashdown]] između 2002. i 2004. godine. Za Hrvate u BiH posebno su bili pogubni [[Majorizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini#Petritschevi amandmani|Petritschevi amandmani iz travnja 2002. godine]] koji su u međunarodnoj zajednici poznati pod ciničnim nazivom "''airport decision''" tj. "odluka iz zračne luke" jer ih je Petritsch potpisao doslovno u zračnoj luci, neposredno prije svog odlaska iz BiH. Nametnuti amandmani OHR-a na ustave FBiH i RS službeno su za cilj imali provedbu ''[[Odluka o konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini|odluke U-5/98]]'' Ustavnog suda BiH iz 2000. godine. Prije ove odluke u RS su samo Srbi bili konstitutivni, a samo Bošnjaci i Hrvati u FBiH. Nametnuti amandmani su ''[[de iure]]'' dodali sva tri naroda kao konstitutivne u ustave oba entiteta, ali ''[[de facto]]'', [[Republika Srpska]] je '''ostala''' srpski entitet, a [[Federacija BiH]] je od bošnjačko-hrvatske federacije, koja je po [[washingtonski sporazum|Washingtonskom sporazumu]] trebala ući u konfederaciju s [[RH|Republikom Hrvatskom]], '''postala''' bošnjački entitet. Mogućom kontrolom oba doma Parlamenta FBiH, stranke koje predstavljaju bošnjačku izbornu volju imaju mogućnost samostalno formirati izvršnu vlast na razini FBiH ([[Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine|Predsjednik FBiH]] i dva dopredsjednika te [[Vlada Federacije Bosne i Hercegovine|Vlada FBiH]]). Tako je stvoreno [[Majorizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini|hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini]].<ref name="Kronologija"/>
 
== Ashdown, Schilling, LajčakLajčák i Inzko ==
 
Od sedam visokih predstavnika "bonske ovlasti" najviše je koristio [[Paddy Ashdown]]. Smijenio je 59 dužnosnika u [[republika Srpska|Republici Srpskoj]] (RS), među njima i [[draganDragan Kalinić|Dragana Kalinića]], predsjednika Narodne skupštine RS i do tada prvog čovjeka [[Srpska demokratska stranka (Bosna i Hercegovina)|Srpske demokratske stranke]] (SDS), Zorana Đerića, ministra unutarnjih poslova RS, poslanike SDS-a u Narodnoj skupštini RS i znatan broj načelnika općina, posebno onih u kojima je bio izražen utjecaj ove stranke: [[Bijeljina]], [[Pale]], [[Istočno Sarajevo]], [[Han-Pijesak]], [[Sokolac]], [[Modriča]]. Na listi trajno smijenjenih našlo se 12 osoba, dok su ostali smijenjeni uvjetno, do uhićenja [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]].
 
Nakon isteka mandata Paddyja Ashdowna 2007. godine, Upravni odbor Vijeća za provedbu mira donio je odluku o pripremi zatvaranja Ureda visokog predstavnika, odnosno o prestanku važenja "bonskoga mandata". [[Ruska Federacija]] tada je inzistirala da se ta institucija ukine. Mandat je produžen na godinu dana, uz obećanje da se "bonske ovlasti" više neće koristiti, a godina je potrajala više od desetljeća. [[Christian Schwarz-Schilling]] je manje koristio bonske ovlasti, a najmanje je smjenjivao [[Miroslav LajčakLajčák]], koji je u svom mandatu smijenio dvoje dužnosnika: direktora policije RS-a Dragomira Andana i zaposlenika Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA) Predraga Ćeranića.
 
Barryevi amandmani činili su temelj izbora, kako je to tada tumačeno u hrvatskim političkim krugovima u BiH, nelegalne i nelegitimne "platformaške" [[Vlada Federacije Bosne i Hercegovine|Vlade Federacije BiH]] i [[Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine|predsjednika Federacije BiH]] [[Živko Budimir|Živka Budimira]] te njegove dvojice zamjenika, [[Mirsad Kebo|Mirsada Kebe]] i [[Svetozar Pudarić|Svetozara Pudarića]] u ožujku 2011. Za njihovo imenovanje glasovalo je 5 od ukupno 17 hrvatskih izaslanika u federalnom Domu naroda, četiri člana [[Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine|SDP-a]] i jedan [[Narodna stranka Radom za boljitak|Narodne stranke Radom za boljitak]] [[Mladen Ivanković Lijanović|Mladena Ivankovića Lijanovića]].<ref>Dejan Jazvić: [http://www.vecernji.hr/svijet/general-hvo-a-ne-dopusta-vecini-da-imenuje-vladu-i-preuzme-vlast-487628 General HVO-a ne dopušta većini da imenuje vladu i preuzme vlast]. Večernji list, 16. prosinca 2012. Pristupljeno 6. srpnja 2014.</ref> Središnje izborno povjerenstvo proglasilo je izbor nelegalnim, jer je za izbor bila potrebna podrška jedne trećine, odnosno šest hrvatskih izaslanika.<ref>[http://www.vecernji.ba/sip-ponistio-imenovanje-budimira-dom-naroda-takodjer-nelegalan-268952 SIP poništio imenovanje Budimira, Dom naroda također nelegalan]. Večernji list, 24. ožujka 2011. Pristupljeno 6. srpnja 2014.</ref> Međutim, visoki predstavnik [[Valentin Inzko]] suspendirao je odluke SIP-a.<ref>[http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/ponisteni-izbori-bih-valentin-inzko-suspendirao-odluku-sip-a.html Poništeni izbori u BiH: Valentin Inzko suspendirao odluku SIP-a]. Dnevnik Nove TV, 28. ožujka 2011. Pristupljeno 6. srpnja 2014.</ref> Opravdanje za takav postupak bila je ciljana blokada izbora preostalog broja hrvatskih izaslanika u [[Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine|Dom naroda]] od strane HDZ-a BiH, što je, ponovno, tumačeno kao neustavan potez od strane bošnjačkih političkih krugova. Takvo obrazloženje Visokog predstavnika poznato je kao "5 je trećina od 17", na ovaj način aludirajući na cijeli postupak.<ref>Zoran Krešić: [http://www.vecernji.ba/prije-godinu-dana-srusen-je-daytonski-sporazum-u-fbih-387787 Prije godinu dana srušen je Daytonski sporazum u FBiH]. Večernji list, 16. ožujka 2012. Pristupljeno 6. srpnja 2014.</ref>