Wikipedija

Policentrični standardni jezik: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m dodavanje točke u wikipoveznice s godinama, replaced: 1991. → 1991. (2)
Redak 3:
'''Policentrični standardni jezik''' je jezik kojim govori više [[nacija]] tako da svaka nacija ima svoju standardnu nacionalnu varijanatu prepoznatljivu po nekim jezičnim razlikama. Te jezične razlike su uvrštene u kodificirajuće knjige dotične varijante (tj. u [[rječnik]], [[gramatika|gramatiku]], [[pravopis]]) i svaka varijanta se nezavisno kodificira u skladu s jezičnom praksom njenih govornika. Policentrični jezik nije mješavina varijanata, nego ga govornici govore u obliku jedne od varijanata. Svaka varijanta je standardna, što znači da opslužuje sve sfere društvenog života (polifunkcionalna je i polivalentna).
 
[[Datoteka:Anglospeak(800px).png|thumb|330px|Policentrični engleski jezik]]Jezici s više kodificirajućih centara su česta pojava, svi veći [[europa|europski]] jezici i mnogi neeuropski su policentrični.<ref>[[#refBlum2002|Blum 2002]], str. 124.</ref> U najznačajnijoj monografiji o policentričnim jezicima koju su izradili najpoznatiji [[sociolingvistika|sociolingvisti]] iz čitavog svijeta opisuju se kao policentrični: [[engleski]] jezik, [[njemački]], [[francuski]], [[španjolski]], [[portugalski]], [[arapski]], [[malajski jezik|malajski]], [[nizozemski]], [[armenski]] itd.<ref name=Clyne1992>{{cite book |editor1-last=Clyne |editor1-first=Michael G. |title=Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations |url=http://books.google.hr/books?id=wawGFWNuHiwC&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false |publisher=Mouton de Gruyter |pages=481 |series= Contributions to the sociology of language 62 |location=Berlin & New York |year=1992 |language=engleskom |isbn=3-11-012855-1 |oclc=24668375 |accessdate=15. rujna 2014}}</ref> Za razliku od policentričnih jezika, monocentrični jezici kakav je npr. [[japanski]] ili [[ruski]] nemaju nekoliko standardiziranih varijanata.<ref name=Clyne1992/>
 
== Definicija policentričnog jezika ==
Redak 9:
U [[jezikoslovlje|jezikoslovnom]] [[leksikon]]u se policentrični ili pluricentrični [[standardni jezik]] definira kao
 
{{citat|jezik s nekoliko nacionalnih standardnih varijanata, koje se doduše u pojedinim točkama međusobno razlikuju, ali ne toliko jako da bi mogle konstituirati zasebne jezike, npr. engleski ([[UK|britanski]], [[SAD|američki]], [[Australija|australski]] itd. standardni engleski), njemački ([[Njemačka|njemački]], [[Austrija|austrijski]], [[Švicarska|švicarski]] standardni njemački), portugalski ([[Portugal|portugalski]], [[Brazil|brazilski]] standardni portugalski)<ref>{{cite book |editor1-last=Glück |editor1-first=Helmut |year=2000 |language=njemačkom |title=Metzler Lexikon Sprache |edition=2. izd. |location=Stuttgart | publisher=J.B. Metzler | pages=535 |isbn=978-3-476-01519-8 |oclc=44088332}}</ref>|definicija 1}}
 
Još jedna definicija iz drugog leksikona opisuje ga kao
 
{{citat|Jezik s više nacionalnih ʻcentara’ koji izgrađuju različite standardne varijante: te (prvenstveno) [[leksem|leksičke]] i [[fonetika|fonetsko]]-[[fonologija|fonološke]] razlike su doduše jasno izražene, ali ne opravdavaju da se govori o različitim jezicima. Primjeri su nacionalno različiti oblici engleskog ili njemačkog (njemački naspram austrijski naspram švicarski standardni njemački jezik)<ref>{{cite book |editor1-last=Bußmann |editor1-first=Hadumod |year=2002 |language=njemačkom |title=Lexikon der Sprachwissenschaft |edition=3. izd. |location=Stuttgart | publisher=Alfred Kröner | pages=521–522 |isbn=978-3-520-45203-0 |oclc=52379933}}</ref>|definicija 2}}
Iz te definicije je vidljivo da nacije čine kodificirajuće centre i da su razlike između varijanata najveće na planu [[rječnik|rječničkog]] blaga i izgovora.
 
== Povijest teorije policentričnosti ==
 
[[Datoteka:New-Map-Francophone World.PNG|thumb|300px|Policentrični francuski jezik]]Razvoj sociolingvističke [[teorija|teorije]] policentričnih jezika i njenih [[pojam|pojmova]] započinje [[1960-ih|60-ih godina]] [[20. stoljeće|20. stoljeća]] na različitim mjestima u svijetu.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 42–49.</ref> Pojam nacionalne ''varijante'' potječe od sociolingvista Georga V. Stepanova,<ref>{{cite journal |last=Stepanov |first=Georg V. |title=Social’no-geografičeskaja differenciacija ispanskogo jazyka na urovne nacional’nych variantov |language=ruskom |journal=Voprosy social’noj lingvistiki |location=Lenjingrad |pages=284–308 |year=1969}}</ref> i Elise Riesel<ref>{{cite journal |last=Riesel |first=Elise |title=Nacional’nye varianty sovremennogo nemeckogo jazyka |language=ruskom |journal=Inostrannye jazyki v schkole |volume=6 |pages=103–110 |year=1962}}</ref> (podrijetlom iz Austrije), a pojam ''policentričnog'' jezika od predstavnika američke sociolingvistike Williama A. Stewarta<ref name=Stewart>{{cite book |last=Stewart |first=William A. |editor1-last=Fishman |editor1-first=Joshua A., ur. |title=Readings in the Sociology of Language |publisher=Mouton |pages=534 |chapter=A Sociolinguistic Typology for Describing National Multilingualism |language=engleskom |location=The Hague, Paris |year=1968 |oclc=306499 }}</ref> i predstavnika njemačke sociolingvistike Heinza Klossa.<ref name=Kloss310312>[[#refKloss1976|Kloss 1976]], str. 310–312.</ref>. Oba pojma su ubrzo objedinjena u jednoj teoriji jer policentrični standardni jezik uvijek čine njegove standardne varijante, a standardne varijante su uvijek varijante nekog policentričnog standardnog jezika. Ti pojmovi pripadaju istoj pojavi, a razlika među njima je potjecala samo od toga što se pojavi pristupalo s njenih različitih razina. Teorija policentričnosti sa svojim modelom varijanata postala je općeprihvaćena u svijetu kao isproban i dokazan sociolingvistički model za opis brojnih jezičnih konstelacija.<ref name=Gro78>[[#refGroeschel2009|Gröschel 2009]], str. 78.</ref>
 
== Termin ''policentrični'' odnosno ''pluricentrični'' ==
Redak 28:
Sve varijante su ravnopravne jer ''„pojmovi ʻpolicentrični’ ili ʻpolinacionalni’ jezik ne sugeriraju odnose dominacije među različitim centrima jednog jezika. Naprotiv, oni su uvedeni i koriste se s ciljem da naglase načelnu ravnopravnost različitih nacionalnih varijanata jednog jezika“''.<ref name=Ammon496>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 496.</ref> Čak, ''„po svoj prilici je pojam ʻpolicentrični jezik’, odnosno [[publikacija|publikacije]] i diskusije koje se odnose na njega, barem donekle pridonio osvještavanju te načelne ravnopravnosti i ojačao [[samopouzdanje]] nekih centara“'' koji su se smatrali slabijima.<ref name=Ammon496/>
 
[[Datoteka:Legal statuses of German in Europe.svg|thumb|left|240px|Policentrični njemački jezik]]Varijante su, dakle, načelno ravnopravne, što naravno ne znači da su jednake po svojoj prestižnosti. Na prestižnost utječe niz činilaca, a među glavnima su broj govornika i [[ekonomija|ekonomska]] snaga nacionalne zajednice koja se služi pojedinom varijantom.<ref>{{cite book |last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |year=2010 |title=Jezik i nacionalizam |url=http://bib.irb.hr/datoteka/475567.Jezik_i_nacionalizam.pdf |series=Rotulus Universitas |location=Zagreb |publisher=Durieux |pages=96, 294–301 |isbn=978-953-188-311-5 |oclc=729837512 |archivedate=8. srpnja 2012 |archiveurl=http://www.webcitation.org/690BiBe4T |accessdate=16. rujna 2014}}</ref> Nejednaka prestižnost ne može se ni [[zakon]]om poništiti. Razlika u prestižnosti može se oslikati na primjeru različitih nacionalnih centara njemačkog jezika: Njemačka ima oko 10 puta više [[stanovništvo|stanovnika]] od Austrije i 19 puta više od onog dijela Švicarske koji govori njemački, a [[bruto domaći proizvod]] Njemačke je [[1991.]] bio 9,6 puta veći od austrijskog i 10,6 puta veći od onog dijela Švicarske u kojem se govori njemački.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 484.</ref> Posljedica toga je veća prestižnost njemačke varijante od austrijske ili švicarske, što se očituje i u tome da mnogo više [[riječ]]i iz njemačke varijante ulazi u austrijsku ili švicarsku, nego obrnuto.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 494–495.</ref> Također, kad se njemački uči kao strani jezik, najčešće se uči njemačka varijanta, daleko manje austrijska, a sasvim neznatno švicarska. To ne iznenađuje jer poznato je da kodificirajuće [[knjiga|knjige]] ''„jačih centara imaju veći prestiž“'' za [[stranac|strance]] koji uče taj jezik.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 498.</ref> Npr. u [[Slovenija|Sloveniji]] se uči ponajprije njemačka, a ne austrijska varijanta njemačkog, iako je [[Slovenci]]ma Austrija susjedna zemlja.<ref>{{cite news |date=26. veljače 2004 |title=Vsaj dva tuja jezika |publisher=Delo |location=Ljubljana |page=9 |issn=1580-5352}}</ref>
 
Oslikana asimetrija među centrima njemačkog jezika nije rezultat nekakve ciljane jezične politike od strane Njemačke [[država|države]], nego ''„asimetrija je posljedica nejednake veličine i ekonomske snage tih triju centara“''.<ref name=Ammon496/> Ovo što je pokazano na primjeru varijanata njemačkog jezika vrijedi i za varijante drugih policentričnih jezika: ''„Jezične asimetrije ili asimetrije vezane za jezik između ekonomski jačih i slabijih centara policentričnog jezika postoje vjerojatno u svim ili u većini primjera takvog jezičnog tipa“''.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 497.</ref>
Redak 52:
Između varijanata engleskog jezika su npr. razlike u izgovoru tolike da ponekad dovode do nesporazuma: ''„Čak i između [[Australija|australskog]] i [[Novi Zeland|novozelandskog]] engleskog dolazi do nesporazuma zbog [[samoglasnik|vokalskih]] razlika (novozelandsko ʻdesk’ se krivo shvaća kao australsko ʻdisk’)“''.<ref name=Clyne289>[[#refClyne2001|Clyne 2001]], str. 289.</ref>
 
U Australiji se naspram Velike Britanije u govoru više reducira, pa pitanje ''Did you go to the party?'' zvuči u Australiji ''Jergoda the party?'', pitanje ''What is your problem?'' zvuči ''Woss jer problem?''<ref name=Mattusch1999>{{cite book |last=Mattusch |first=Hans-Jürgen |year=1999 |language=njemačkom |title=Vielsprachigkeit: Fluch oder Segen für die Menschheit? |series=Hallesche Sprach- und Textforschung ; vol 6 |location=Frankfurt am Main & New York |publisher=Peter Lang |pages=74–75 |isbn=978-3-631305-87-4 |oclc=41833467 }}</ref>
 
Vokabular varijanata engleskog jezika također se razlikuje, npr. u Americi ''elevator'' umjesto britanskog ''lift''; ''restroom'' umjesto ''toilet''; ''fall'' umjesto ''autumn''; ''cookie'' umjesto ''biscuit''; ''gas'' umjesto ''petrol''; ''candies'' umjesto ''sweets''; ''can'' umjesto ''tin''; ''to call (up)'' umjesto ''to ring (up)''. U Americi su nastala i skraćivanja poput ''gonna'' umjesto ''going to'', ''wanna'' umjesto ''want to''.<ref name=Mattusch1999/>
Redak 62:
[[Datoteka:Hispanidad.PNG|thumb|left|330px|Policentrični španjolski jezik]]Razlike poput gore nabrojanih postoje u svim policentričnim jezicima, npr. ''autobus'' se u [[Španjolska|Španjolskoj]] kaže ''autobus'', a u meksičkoj varijanti španjolskog kaže se ''camion''; ''klip kukuruza'' je u Španjolskoj ''mazorca de maiz'' a u [[Meksiko|Meksiku]] ''elote''; ''puran'' je u Španjolskoj ''pavo'' a u Meksiku ''guajolote''.<ref name=Mattusch1999/>
 
Zaključno se o svim policentričnim jezicima može reći da razlike koje postoje među varijantama svakog policentričnog jezika ''„su naspram zajedničke jezične osnove s riječima, glasovima, oblicima, značenjima i izgradnjom rečenice ipak brojčano toliko male da se i nadalje radi samo o jednom jeziku, koji ima svoje varijante vezane za države“''.<ref>{{cite book |last=Wiesinger |first=Peter |editor1-last=Wiesinger |editor1-first=Peter, ur. |title=Das österreichische Deutsch |language=njemačkom |series=Schriften zur deutschen Sprache in Österreich ; vol 12 |publisher=Böhlau |pages=10 |chapter=Die deutsche Sprache in Österreich |location=Wien & Köln & Graz |year=1988 |isbn=978-3-205073-22-2 |oclc=19903129 }}</ref>
 
== Razvoj varijanata u prošlosti ==
Redak 70:
Drugi policentrični jezici nikada nisu bili ujednačeni. Na primjer, njemački jezik nikada nije bio jedinstven, nego su postojale [[teritorij|teritorijalne]] diferencijacije koje i danas postoje:
 
{{citat|Od početka do danas u stvari nije postojao jedinstveni njemački jezik, nego samo regionalni varijeteti. Iako regionalnost izgleda da je univerzalna kategorija kod jezika, njemački se zbog niza sociokulturnih i jezičnopovijesnih razloga ubraja u one jezike kod kojih su varijeteti posebno važni: njemački se može smatrati prototipom heterogenosti unutar jednog jezika.<ref>{{cite journal |author=Földes, Csaba |title=Deutsch als Sprache mit mehrfacher Regionalität: Die diatopische Variationsbreite |language=njemačkom |journal=Muttersprache |location=Wiesbaden |volume= 112 |issue= 3 |pages=225 |year=2002 |issn=0027-514X}}</ref>|neujednačenost njemačkog jezika u prošlosti do danas}}
 
Regionalne posebnosti, i izgovorne i leksičke naravi, postojale su davno prije nego što je njemački jezik u [[19. stoljeće|19. st.]] standardiziran: već u [[11. stoljeće|11. st.]] postoji poseban švicarski njemački [[pisanje|pisani]] jezik, čije su se posebnosti u leksiku, morfologiji i drugome održale do danas,<ref>{{cite book |last=Sonderegger |first=Stefan |editor1-last=Besch |editor1-first=Werner |editor2-last=Reichmann |editor2-first=Oskar |editor3-last=Sonderegger |editor3-first=Stefan, ur. |title=Sprachgeschichte. Ein Handbuch zur Geschichte der deutschen Sprache und ihrer Erforschung |language=njemačkom |series=Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft ; vol 2 |publisher=de Gruyter |pages=1890–1901 |chapter=Die Entwicklung des Verhältnisses von Standardsprache und Mundarten in der deutschen Schweiz |location=Berlin & New York |year=1985 |isbn=3-11-009590-4 |oclc=610943208}}</ref> a u [[Beč]]u se od [[13. stoljeće|13. st.]] koristi jedan također poseban pisani jezik.<ref>{{cite book |last=Wiesinger |first=Peter |editor1-last=Besch |editor1-first=Werner |editor2-last=Reichmann |editor2-first=Oskar |editor3-last=Sonderegger |editor3-first=Stefan, ur. |title=Sprachgeschichte. Ein Handbuch zur Geschichte der deutschen Sprache und ihrer Erforschung |language=njemačkom |series=Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft ; vol 2 |publisher=de Gruyter |pages=1944–1945 |chapter=Die Entwicklung des Verhältnisses von Mundart und Standardsprache in Österreich |location=Berlin & New York |year=1985 |isbn=3-11-009590-4 |oclc=610943208}}</ref> Zato Ingo Reiffenstein govoreći o policentričnosti njemačkog jezika umjesto izraza ''nacionalna policentričnost'' koristi izraz ''regionalna policentričnost'' jer policentričnost njemačkog jezika ''„uvjetovana je faktorima koji su stariji od današnjih nacija“''.<ref>{{cite journal |author=Reiffenstein, Ingo |title=Das Problem der nationalen Varietäten |language=njemačkom |journal=Zeitschrift für deutsche Philologie |location=Berlin |volume=120 |issue=1 |pages=88 |year=2001 |issn=0044-2496}}</ref>
 
[[Datoteka:Malay language Spoken Area Map v1.png|thumb|left|300px|Policentrični malajski jezik]]I u primjeru [[malajski jezik|malajskog]] policentričnog jezika teritorijalne diferencijacije su postojale prije nego što su se teritoriji na kojima se taj jezik govori oformili kao države i nacije sa svojim nacionalnim varijantama.<ref>{{cite book |last=Haji Omar |first=Asmah |editor1-last=Clyne |editor1-first=Michael G., ur. |title= Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations |publisher=Mouton de Gruyter |pages=403–406 |chapter=Malay as a pluricentric language |url=http://www.google.hr/books?hl=hr&lr=&id=wawGFWNuHiwC&oi=fnd&pg=PA401&dq=#v=onepage&q&f=false |language=engleskom |series=Contributions to the sociology of language 62 |location=Berlin & New York |year=1992 |isbn=3-11-012855-1 |oclc=24668375 |accessdate=17. rujna 2014}}</ref>
 
Varijante mnogih policentričnih jezika razvijale su se u međusobno različitim jezičnopovijesnim uvjetima. Na primjer, kod [[Irska|irskog]] engleskog, [[Australija|australskog]] engleskog, kod ''Black English'' kao podvarijante [[SAD|američkog]] engleskog je jezičnopovijesna pozadina jako heterogena.<ref>[[#refGroeschel2009|Gröschel 2009]], str. 77–78.</ref>
Redak 82:
Kod policentričnih jezika varijante su potpuno ravnopravne, i svaka nacionalna zajednica u kojoj se govori pojedina varijanta samostalno odlučuje kako će je kodificirati.<ref name=Ammon496/> Tako se npr. razlikuju kodifikacije leksika engleskog jezika: ''„Pored ʻOxford English Dictionary’ [britanska kodifikacija] i ʻWebster’ [američka kodifikacija] postoje sada i australski, [[Južna Afrika|južnoafrički]] i [[Kanada|kanadski]] rječnici, koji leksički kodificiraju svoju nacionalnu varijantu“''.<ref>[[#refClyne2001|Clyne 2001]], str. 288.</ref>
 
I nacionalni centri njemačkog jezika raspolažu vlastitim kodificiranjem svoje varijante: ''„Kao primjere kodificiranja njihovog standardnog njemačkog navest ću ovdje samo [...]: za [[Njemačka|Njemačku]] DUDEN, za [[Austrija|Austriju]] ʻAustrijski rječnik’ (37. izdanje 1990) i za [[Švicarska|Švicarsku]] školski rječnik ʻNaše rječničko blago’ (I. Bigler i dr. 1987)“''..<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 459.</ref>. Austrijski rječnik ''(Österreichisches Wörterbuch)'' izišao je prvi puta [[1951.]], u međuvremenu je po nalogu austrijskog Ministarstva [[obrazovanje|obrazovanja]], [[znanost]]i i [[kultura|kulture]] izišlo već 40. izdanje s više od 1000 stranica, a postoji i skraćena verzija koja se koristi u austrijskim [[škola]]ma. U navedenim djelima pojedine nacionalne jezične specifičnosti imaju porijeklo u lokalnim [[dijalekt]]ima.<ref>{{cite book |last=Kordić |first=Snježana | authorlink=Snježana Kordić |editor1-last=Badurina |editor1-first=Lada |editor1-link=Lada Badurina |editor2-last=Pranjković |editor2-first=Ivo |editor2-link=Ivo Pranjković |editor3-last=Silić |editor3-first=Josip |editor3-link=Josip Silić |title=Jezični varijeteti i nacionalni identiteti |publisher=Disput |pages=88 |chapter=Policentrični standardni jezik |url=http://bib.irb.hr/datoteka/426269.POLICENTRICNI_STANDARDNI.PDF |location=Zagreb |year=2009 |isbn=978-953-260-054-4 |oclc=437306433 |archivedate=4. kolovoza 2012 | archiveurl=http://www.webcitation.org/69f5Mtzox |accessdate=16. rujna 2014}}</ref>
 
Kodificiranje norme se kod [[Latinska Amerika|latinskoameričkih]] varijanti [[španjolski|španjolskog]] i [[portugalski|portugalskog]] rano odvojilo od [[Europa|europskog]] polaznog idioma, pogotovo što se tiče leksika. Već i u začetcima teorije policentričnosti navedena je zasebna kodifikacija varijanata: ''„U policentričnoj standardizaciji različiti skupovi normi mogu odražavati nezavisne kodifikacije dijalektalnih ili drugih jezičnih razlika (npr. upotrebu različitih pisama za pisanje jezika) koje su povezane s razlikama u [[politika|političkom]] ili u [[religija|religijskom]] identitetu ili u [[zemljopis]]noj lokaciji“''.<ref name=Stewart/> Kod varijanata policentričnog jezika je, dakle, normalna pojava da se svaka od njih nezavisno kodificira.
Redak 92:
{{Izvori}}
 
* <cite id=refAmmon1995>{{cite book |last=Ammon |first=Ulrich |year=1995 |language=njemačkom |title=Die deutsche Sprache in Deutschland, Österreich und der Schweiz: das Problem der nationalen Varietäten |url=http://books.google.hr/books?id=o3bse2hTyeIC&printsec=frontcover&dq#v=onepage&q&f=false |location= Berlin & New York | publisher=Walter de Gruyter | pages=575 |isbn=3-11-014753-X |oclc=33981055 |accessdate=17. rujna 2014}}
* <cite id=refBlum2002>{{cite book |last=Blum |first=Daniel |year=2002 |language=njemačkom |title=Sprache und Politik: Sprachpolitik und Sprachnationalismus in der Republik Indien und dem sozialistischen Jugoslawien (1945-1991) |series=Beiträge zur Südasienforschung ; vol. 192 |location=Würzburg |publisher=Ergon |pages=200 |isbn=3-89913-253-X |oclc=51961066}}
* <cite id=refClyne2001>{{cite book |last=Clyne |first=Michael G. |editor1-last=Ehlich |editor1-first=Konrad |editor2-last=Ossner |editor2-first=Jakob |editor3-last=Stammerjohann |editor3-first=Harro, ur. |title=Hochsprachen in Europa: Entstehung, Geltung, Zukunft |language=njemačkom |publisher=Fillibach |pages=283–299 |chapter=Englisch zwischen plurizentrischer Nationalsprache und internationaler Sprache |location=Freiburg im Breisgau |year=2001 |isbn=978-3-931240-16-5 |oclc=48083672}}
* <cite id=refGroeschel2009>{{cite book |last=Gröschel |first=Bernhard |year=2009 |language=njemačkom |title=Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik: mit einer Bibliographie zum postjugoslavischen Sprachenstreit |series=Lincom Studies in Slavic Linguistics ; vol 34 |location=München |publisher=Lincom Europa |pages=451 |isbn=978-3-929075-79-3 |oclc=428012015}}
* <cite id=refKloss1976>{{cite book |last=Kloss |first=Heinz |editor1-last=Göschel |editor1-first=Joachim |editor2-last=Nail |editor2-first=Norbert |editor3-last=van der Els |editor3-first=Gaston, ur. |title=Zur Theorie des Dialekts: Aufsätze aus 100 Jahren Forschung |language=njemačkom |publisher=F. Steiner |pages=301–322 |chapter=Abstandsprachen und Ausbausprachen |series=Zeitschrift fur Dialektologie and Linguistik, Beihefte, n.F., Heft 16 |location=Wiesbaden |year=1976 |oclc=2598722}}
 
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Policentrični_standardni_jezik"