Dekadencija: razlika između inačica

Pojam podrazumijeva postojanje objektivno ''boljega'' ili ''poželjnijega'' stanja u društvu ili kulturi. Dekadencija je društveno i kulturno stanje koje karakterizira propadanje, truljenje, iza koga najčešće slijedi rađanje nove društveno-ekonomske formacije. Mnoge teorije o društvu smatraju da samo društvo nosi u sebi određene strukturalne činioce koji djeluju na njegov razvoj i rast, ali istovremeno i mogućnost njegovog propadanja poslije perioda uspona i zrelosti.<ref>{{Citiranje knjige |title=Sociološki leksikon |author=Grupa autora sociologa, Radomir D. Lukić, Miroslav Pečujlić |orig-year=1982 |origyear=1982 |editor=Nikola Rašić |edition=Prvo |language=hrvatski |pages=62. |publisher=Savremena administracija |location=Beograd, SFRJ}}</ref> Dekadencija se kao pojam uvijek promatra kroz povijest, a zatim kroz jezičku upotrebu. Ona se različito tumači i definira. To se odnosi na vrijeme i mjesto u kojem se dekadencija manifestira kao pojava. Kao pojam, dekadencija zahtjeva duboko promišljanje i stavljanje u jedan kontekst iz kojeg se izdvaja kao proces ili stanje. Dekadenciju karakterizira odstupanje od već usvojenih normativa načina života, a kao takvu susrećemo je u filozofiji, književnosti, sociologiji i umjetnosti. Ona ima svoje pozitivne i negativne karakteristike koje je neophodno determinirati.<ref name=":0">{{Citiranje knjige |title=Dekadencija ljudskosti u novom milenijumu-Studija slučaja: Migrantska kriza |author=Alen Albinović |first=Alen |last=Albinović |origdate=2018-09-30 |origmonth=rujan |origyear=2018. godina |date=2020-10-22 |chapter=Drugo poglavlje |chapterurl=https://fpn.unsa.ba/b/wp-content/uploads/2020/01/Alen-albinovic.pdf |url=https://fpn.unsa.ba/b/wp-content/uploads/2020/01/Alen-albinovic.pdf |format=Pdf. |edition=Prvo |language=hrvatski |publisher=Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu |location=Sarajevo, Bosna i Hercegovina |accessdate=2020-10-22}}</ref>

U studiju umjetnosti dekadencija je općenit naziv za pojave u procesu umjetničkog ili moralnog propadanja. Češće označava skupinu francuskih pjesnika i kritičara okupljenu oko časopisa La Nouvelle Rive gauche i Le Décadent, koja, s osloncem na [[Charles Baudelaire]]a, oko 1885. programski prihvaća ideju dekadencije i utire put simbolističkoj koncepciji ([[Arthur Rimbaud]], [[Paul Verlaine]], [[Stéphane Mallarmé]]), a potom i analogne pojave u drugim europskim književnostima. Krajem 19. stoljeća, rađa se dekadentni pokret u Francuskoj koji se proširio na Evropu i Sjedinjene Američke Države. On je bio umjetničkog i književnog karaktera. Likovno djelo umjetnice Félicien Rops iz 1878. godine „[[Pornocrates|Pornokratès]]“ i roman Joris-Karl Huysmans  "Protiv prirode“ iz 1884. godine, primjeri su dekadentnog pokreta. Glorificiranjem i kapitaliziranjem djela „Protiv prirode“, Anatole Baju 1866. godine osniva magazin „Le Décadent“ s ciljem definiranja i organiziranja praćenja kretanja dekadencije. Ovim magazinom, grupa pisaca nije željela samo izbjeći dosadu banalnosti, nego pokušati šokirati, zastrašiti i potkopati očekivanja i već stečene vrijednote društva. Čvrsto su vjerovali da sloboda i kreativno eksperimentisanje čine ljudskost boljom. <ref name=":1" />