Anglikanstvo: razlika između inačica

'''Anglikanstvo''' je naziv za skup osoba, ustanova, crkava, uvjerenja te [[liturgija|liturgijskih]] tradicija i [[teologija|teoloških]] razmišljanja vezanih uz [[Engleska Crkva|Englesku Crkvu]], [[Anglikanska zajednica|Anglikansku zajednicu]], te ostale anglikanske crkve koje su se izdvojile i nisu u zajedništvu s Anglikanskom zajednicom.

 

 

[[Ekleziologija|Ekleziološki]] anglikanstvo se očituje u episkopalnom uređenju, to jest biskupskom ustrojstvu Crkve, koje nastoji očuvati apostolsko nasljedstvo (često osporavano od strane [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]]), a ostvaruje se u [[sinod]]alnom upravljanju zajednicom. Na taj se način očituje vidljivo jedinstvo unutar Anglikanske zajednice.

 

 

Drugi važan element anglikanstva sastoji se u brizi za [[liturgija|liturgiju]], koja se očituje u odobravanju i izdavanju liturgijskih knjiga koje se imaju koristiti u bogoslužju. Ove liturgijske knjige imaju osobitu važnost budući da se iz njih iščitavaju i teološka uvjerenja. Anglikanstvo, naime, nije vođeno crkvenim Učiteljstvom (za razliku od [[katoličanstvo|katoličanstva]]), niti se pozivalo na određene teologe kao utemeljitelje ili izričaje vjere koji bi bili različiti od simbola vjere prvih [[ekumenski sabor|ekumenskih sabora]] (za razliku od [[protestantizam|protestanata]]). Stoga je u anglikanstvu Knjiga zajedničke molitve (eng. ''Book of Common Prayer'') postala izvorištem i vodstvom teologije i prakse. Tako se anglikanstvo poziva na pravilo »''lex orandi, lex credendi''« (zakon molitve je zakon vjerovanja), prema kojem odobreni molitveni tekstovi izriču i glavne postavke vjere.

 

 

Treći element anglikanstva je njegov teološki nauk koji se crpi iz povijesnih dokumenata i teologije koju su razvile velike osobe unutar anglikanstva. Taj se razvoj događao u stalnoj napetosti između radikalnijih protestanata s jedne strane, i Katolika s druge. U takvom ozračju nastajale su molitvene knjige, ako i dokument poznat kao ''Tridest i devet članaka o religiji'' iz [[1604]]. Oni, premda neobvezujući, ipak postaju temelj anglikanstva, što još više potvrđuju utjecajni rani teolozi poput Richarda Hookera, Lancelota Andrewesa, Johna Cosina i drugih.

*Povijesno biskupstvo, prilagođeno lokalnim prilikama u načinima njegova upravljanja s obziriom na raznolike potrebe zemalja i naroda koje je Bog pozvao u jedinstvo Crkve.

 

 

*[[Anglikanska zajednica]]