Orijentalne pravoslavne Crkve: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m popravak godina
Nema sažetka uređivanja
Redak 8:
 
Kada se govori o istočnim pravoslavnim Crkvama, riječ je o različito organiziranim crkvenim zajednicama, koje nemaju neku zajedničku hijerarhiju, premda priznaju da su u međusobnom jedinstvu. Ipak, svaka se od tih Crkava drugačije naziva, pa nije lako naći zajedničko ime koje bi ih sve uključivalo. Najčešće se susreću sljedeći nazivi:
*monofizitske Crkve: Naziv je skovan u protivničkom taboru. U stvarnosti, istočne pravoslavne crkve ne prihvaćaju u cijelosti [[monofizitstvo]] kako ga je naučavao [[Eutih]], a sebe radije nazivaju [[Miafizitizam|miafiziti]]ma.
*Pretkalcedonske Crkve: Ovaj je naziv češće u uporabi, a susreće se i kod »kalcedonskih« i kod »pretkalcedonskih« Crkava. Neutralan je i jednostavno upućuje na Kalcedonski sabor kao trenutak raskola.
*Istočne pravoslavne Crkve: Naziv koji je najčešće u službenoj uporabi, kad se zajedničkim imenom želi označiti sve Crkve koje prihvaćaju samo prva tri ekumenska sabora.
Redak 14:
== Ponovno zbližavanje ==
 
Nakon raskola [[451.]] godine, bilo je više pokušaja ponovnog zbližavanja među crkvama. Osobito se to očitovalo na saboru u [[Firenca|Firenci]] ([[1431.]]-[[1445.]]) na kojem je i uspostavljeno jedinstvo s nekima od ovih Crkava, no ono nije nikada zaživjelo.
 
U 20. stoljeću počelo se drugačije gledati na ovaj raskol i shvaćati da problemi koji su doveli do njega, nisu toliko [[teologija|teološke]] ili [[kristologija|kristološke]] naravi, koliko je to pitanje kulture i mentaliteta.
 
Na više susreta između pape [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]] i [[patrijarh]]a koji su predstavljali istočne pravoslavne Crkve, potpisane su pomirujuće izjave.
<blockquote>
Crkve danas shvaćaju da dugotrajni raskol, koji se u prošlim stoljećima među njima dogodio, ni u čemu ne dodiruje niti mijenja bit njihove vjere, budući da je do raskola došlo samo zbog razlike u nazivlju i kulturi te zbog različitih simbola vjere prihvaćenih u različitim teološkim školama kako bi se izrekla ista stvar. Stoga danas ne nalazimo stvarnog utemeljenja žalosnim podjalamapodjelama i raskolima koji su se među nama dogodili s obzirom na nauk o Utjelovljenju. Riječima i životom mi ispovijedamo istinski nauk o Kristu, našemsvojem Gospodinu, bez obzira na razlike u tumačenju tog nauka koje su se pojavile u vrijeme Kalcedonskog sabora.</blockquote>
 
::''Iz zajedničke izjave pape Ivana Pavla II. i mar Ignacija Zakke I. Iwasa, sirskog [[antiohijski patrijarh|antiohijskog patrijarha]], 23. lipnja 1984.''