Jugoslavenska narodna armija: razlika između inačica

Početkom [[1990-ih]] godina je JNA – čiji je zapovjedni kadar bio nadproporcionalno popunjen etničkim Srbima – u cijelosti preuzela ulogu instrumenta agresivne [[Velika Srbija|velikosrpske]] politike i odigrala ključnu ulogu u agresiji na Republiku Hrvatsku u [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]]. Razdoblje prikazivanja da je posrijedi doista "jugoslavenska" a ne srpska vojska dovršeno je [[Raketiranje Banskih dvora|raketiranjem Banskih dvora]] u Zagrebu 7. listopada 1991., kojemu je očiti cilj bio ubijanje novoizabranog hrvatskog predsjednika [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]], tadašnjega hrvatskog predstavnika u predsjedništvu Jugoslavije (i kasnijeg predsjednika RH) [[Stjepan Mesić|Stjepana Mesića]] i tadašnjeg premijera Jugoslavije (i također Hrvata) [[Ante Marković]]a, koji su u vrijeme napada imali sastanak u Banskim dvorima: dan nakon tog pokušaja ubojstva hrvatskog političkog vodstva, proglasio je Hrvatski sabor osamostaljenje od Jugoslavije, donošenjem [[Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ|Odluke o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ]].

''"Na XII. Kongresu SKJ (1982.) u Centralni komitet SKJ ušlo je 16 aktivnih generala. Tisuću časnika bilo je u svakom času na raznim političko-partijskim dužnostima izvan redovnog vojnog ustroja, ostvarujući na taj način kontrolu nad civilnim insitucijama i zadovoljavanje političkih i materijalnih interesa JNA, koja je kontrolirala i mnoge državne funkcije pa je tako 14 generala i admirala bilo postavljeno za veleposlanike SFRJ u drugim zemljama. Prvo kolektivno Predsjedništvo SFRJ (od svibnja 1980. godine, nakon Titove smrti, do 1984. godine), koje je prema Ustavu imalo funkciju vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, brojilo je osam članova, a svi su bili pričuvni generali ili pukovnici".''<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.ffzg.hr/hsd/polemos/prvi/03.html |accessdate=26. kolovoza 2008. |title=Ozren Žunec ''"Rat u Hrvatskoj 1991.-1945.g''. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090414173445/http://ffzg.hr/hsd/polemos/prvi/03.html |archivedate=14. travnja 2009. |journal= |archive-url=https://web.archive.org/web/20090414173445/http://ffzg.hr/hsd/polemos/prvi/03.html |archive-date=14. travnja 2009. |access-date=26. kolovoza 2008. }}</ref>

Generali ''JNA'' kontrolirali su vojnu industriju, veoma važnu kariku jugoslavenskoga gospodarstva. Više od 550 tvornica je u [[SFRJ]] bilo sustavnim dijelom vojnoindustrijskoga kompleksa. U razdoblju od [[1981.]] do [[1990.]], vrijednost izvoza naoružanja i vojne opreme iznosila je 11,77 milijardi USD. Za financiranje ''JNA'' izdvojeno je u [[1986.]] godini 4,79 %, u [[1987.]] 4,61 %, u [[1988.]] 4,21 %, u [[1989.]] i [[1990.]] godini 4 % sredstava iz jugoslavenskoga proračuna (ili za [[1990.]] oko 2,5 milijarde USD). Gospodarski i financijski aspekt moći JNA ilustrira i podatak da je njena (pokretna) imovina [[1990.]] procijenjana na 70 milijardi USD.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=26485 S. Kovačev , Z. Matijaščić , J. Petrović Vojnoindustrijski kompleks SFRJ Polemos , Vol.IX No.17, lipanj 2006.g.]</ref>

Paralelno kako se JNA preustrojavala i spremala za rat,<ref>Marijan, 2008., str. 121, ''"razvoj samohodnog višecijevnog lansera raketa Orkan"''</ref>, u Srbiji početkom rujna [[1987.]], nakon 8. sjednice ''Centralnog komiteta SK Srbije'' Milošević preuzima potpunu vlast u Srbiji, generali JNA su bili sumnjičavi prema Miloševiću i njegovoj politici.<ref>Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Novi Liber, Zagreb, 2003., str. 391, {{ISBN|953-6045-22-2}}</ref> No, već sredinom [[1988.]] godine, po svjedočenju generala [[Veljko Kadijević|Veljka Kadijevića]], armijski je vrh nudio ''Miloševiću'' da, uz podršku ''JNA'', postane novi premijer [[SFRJ]].<ref>Veljko Kadijević, ''"Moje viđenje raspada:Vojska bez države",'' ''Politika'', Beograd, 1993.g.</ref> Potkraj [[1980-ih]] pojačava se politička srbizacija ''JNA'' te ona početkom [[1990-ih]] postaje oruđe [[Velika Srbija|velikosrpsk]]e politike srbijanskog predsjednika [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] i sudjeluje u [[Rat u Sloveniji|agresiji na Sloveniju]], [[Domovinski rat|agresiji na Hrvatsku]] i [[Rat u BiH|agresiji na Bosnu i Hercegovinu]].

''"Poznato je da je JNA, barem njezin značajan dio, do posljednjeg trenutka ostao čvrsto na pozicijama komunizma i čvrste jugoslavenske federacije. No, kako se opcija čvrste federacije u svojoj biti poklapala s najvažnijim ciljevima miloševićevskog velikosrpstva ("svi Srbi u jednoj državi") sasvim je razumljivo da je JNA ubrzo postala i njegovom snažnom braniteljicom".''<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.hrz.hr/aktiv/zivic.htm |accessdate=17. srpnja 2008. |title=Dr.sc. Dražen Živić, Idejno-politički, vojni, međunarodno-pravni i demografski aspekti srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080920104150/http://www.hrz.hr/aktiv/zivic.htm |archivedate=20. rujna 2008. |journal= |archive-url=https://web.archive.org/web/20080920104150/http://www.hrz.hr/aktiv/zivic.htm |archive-date=20. rujna 2008. |access-date=17. srpnja 2008. }}</ref>

''JNA'' je službeno ukinuta krajem svibnja [[1992.]] kada iz njeznih ostataka nastaju [[Vojska Jugoslavije]] , [[Vojska Republike Srpske]] i [[Vojska RSK]]. Ostatak Vojske Jugoslavije preimenovan je [[2003.]] godine u [[Vojska Srbije i Crne Gore]], a nakon [[2006.]] godine ta je vojska dobila naziv [[Vojska Srbije]] iako je bilo i prijedloga da se oružane snage Srbije nazovu Srpska vojska.

U ''JNA'' je od saveznoga Ustava [[1963.]]<ref>Ustav SFRJ 1963., član 42. stav 3. "Izuzetno, u Jugoslavenskoj narodnoj armiji komandiranje, vojna obuka i administracija vrše se na ''srpskohrvatskom jeziku''."</ref> do saveznih ustavnih amandmana ([[1971.]])<ref>{{srp oznaka}} [[s:sr:Уставни амандмани XX до XLII (1971)#АМАНДМАН -.7B.D0.A5LI.7D-|Amandman ХLI. na Ustav SFRJ, toč. 4.]], 8. srpnja 1971.</ref> u uporabi "''[[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski" jezik]]'' - što se provodi uglavnom na način da se koristi srpska [[ekavski govor|ekavica]] pri pisanju službenih dokumenata, izdavanju zapovjedi te u vojnim tiskovinama. Od [[SFRJ|saveznih]] ustavnih amandmana 1971. navodi se osiguravanje prava na ravnopravnost jezika i pisama naroda i narodnosti u SR i SAP, kao i osiguravanje upotrebljavanja jezika naroda i narodnosti u dijelovima JNA. Ustavnim amandmanom XLI, točkom 4. od 8. srpnja 1971. ne navodi se više ''srpskohrvatski jezik'', nego se omogućava donošenje saveznoga zakona kojim bi se odredilo jedan od jezika naroda i narodnosti kao ''zapovjedni jezik'', kojim bi se obavljala i obuka u JNA. Od saveznoga Ustava [[1974.]] godine <ref>Ustav SFRJ 1974., član 243. stav 1. "U oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije osigurava se, u skladu s Ustavom SFRJ, ravnopravnost jezika i pisama naroda i narodnosti Jugoslavije." i član 243. stav 2. "U komandiranju i vojnoj obuci u Jugoslavenskoj narodnoj armiji može se, u skladu sa saveznim zakonom, upotrebljavati jedan od jezika naroda Jugoslavije, a u njenim dijelovima — jezici naroda i narodnosti."</ref> događa se postupno oslobađanje od stege ''srpskohrvatskoga jezika'' tako što je omogućeno zapovijedanje na [[Slovenski jezik|slovenskome jeziku]] <ref>Korošec, Tomo; Petelin, Stanko; Suhadolnik, Stane; [et al.] Vojaški slovar, Partizanska knjiga, Ljubljana, 1977.</ref> i [[makedonski jezik|makedonskome jeziku]], a bilo je dopušteno govoriti i pisati jezicima naroda i narodnosti, kao što su [[mađarski jezik|mađarski]] i [[albanski jezik|albanski]] <ref>Odluka o početku izlaženja Službenog lista SFRJ na albanskom i mađarskom jeziku (»Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije«, br. 51/70., rbr. 582., str. 1216.)</ref> iako se tim jezicima nisu izdavale zapovjedi niti su se na njima objavljivali vojni listovi. U Enciklopediji Jugoslavije (2. izd., 6. sv., 1990., str. 242.),<ref>[[August Kovačec]], ''V. Jezici i pisma naroda i narodnosti'', u članku: ''Jugoslavija'', str. 161. – 608., u enciklopediji: Jakov Sirotković, gl. ur., ''Enciklopedija Jugoslavije'', 2. izd., 6. sv. : Jap – Kat, Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1990., {{ISBN|86-7053-024-4}}, {{NSK-zapis|id=000007205}}, str. 241. – 251., cit. sa str. 241., 242., 250.</ref> [[August Kovačec]] navodi kako se u jedinicama teritorijalne obrane potiče uporaba jezika socijalističkih republika, socijalističkih autonomnih pokrajina, općina i sl.

{{izvori|230em}}