Divlje životinje: razlika između inačica

Naziv '''divlje životinje''' koristi se u pravilu za [[životinje|životinja]] koje žive u svom prirodnom [[stanište|staništu]], podalje od [[čovjek]]a. To ih razlikuje od pripitomljenih, tako zvanih [[domesticiranje|domesticiranih]] životinja. U ovu skupinu spada i [[divljač]], životinje koje čovjek [[lov]]i, a što je uređeno [[Zakon o lovu|Zakonom o lovu]]. U svakodnevnom govoru, pojedine vrste divljih životinja nazivaju se prema srodnim vrstama koje su domesticirane. Tako se [[siva guska|sive guske]] (''[[Anser anser]]'') nazivaju "divljim guskama", a ''[[Anas platyrynchos]]'' se naziva "divljom patkom", iako to nije jedina vrsta koju bi se moglo ubrojati u ovu skupinu. Danas bi se divljim konjima mogli nazvati još samo [[Pševalskijev konj|Pševalskijevi konji]], no naziv se u širem smislu koristi i za [[mustang (konj)|mustange]], iako su ustvari potomci domesticiranih konja koji su se kasnije odvojili od čovjeka i vratili se životu u prirodi.

 

Gotovo svuda na svijetu postoje divlje životinje, no najmanje divljih životinja još živi u divljini koju nije čovjek na neki način preoblikovao. Svaka životinjska vrsta ima određene potrebe u odnosu na okoliš (hrana, mogućnost razmnožavanja, skrivanje od neprijatelja i slično), koje su u dovoljnoj mjeri zadovoljene i u područjima koje je čovjek prilagodio svojim potrebama. Neke su životinje čak razvile naviku korištenja prednosti blizine čovjeka ([[bijela roda]], neke vrste [[miševi|miševa]]).

 

S druge strane, ljudske aktivnosti ([[poljoprivreda]], gradnja naselja) razorile su, ili u najmanju ruku osjetno smanjile površine na kojima inače žive divlje životinje. Broj divljih životinja koje zbog svojih posebnih potreba ne mogu promijeniti [[stanište]] i dalje će se smanjivati.

 

Samim svojim prisustvom divlje životinje obogaćuju čovjekov okoliš (na primjer, [[ptice pjevice]] svojom pjesmom).

 

 

Pod pojmom upravljanja divljim životinjama podrazumijevaju se mjere pomoću kojih se rješavaju konflikti povezani s divljim životinjama. Ljudi koji se time bave trude se prije svega ponovo naseliti neke [[vrsta|vrste]] na područja s kojih su nestale ([[smeđi medvjed]], [[vuk]], [[ris]], [[dabar]]). Upoznavanjem i obrazovanjem lokalnog stanovništva podiže se njihova granica prihvaćanja ovih životinja, ali i oblikovanje politike prema divljim životinjama. Kad dođe do šteta koje one uzrokuju, u određenim okolnostima se stanovništvu daje naknada. [[Znanost|Znanstveno]] se prati kretanje određene [[životinjska populacija|populacije]], a okoliš se po mogućnosti prilagođava specifičnim potrebama određene vrste. Kao krajnja mjera koristi se preseljavanje životinja.

 

Brojnost mnogih životinja se smanjuje. U područjima koje nastanjuju ljudi, mnoge su vrste već izumrle ili su iz njih nestale. Kako je područja koje ljudi ne oblikuju prema svojim potrebama sve manje, a i dalje će se smanjivati, životinje koje izbjegavaju ljude su u principu ugrožene.