Had (bog): razlika između inačica

'''Had''' ([[grčki jezik|grč.]] '''ᾍδης''', ''Haidēs''; '''Ἀΐδης''', Aïdēs = neviđen) [[bog]] je podzemnog svijeta (koji se također naziva [[Had (podzemni svijet)|Had]]) u [[Grčka mitologija|grčkoj mitologiji]]; [[Kron]]ov i [[Reja (mitologija)|Rejin]] sin. Također se nazivao i [[Pluton (mitologija)|Pluton]] ('''Πλούτων''', ''Ploutōn''), a to su ime preuzeli i stari [[Rim]]ljani za svoj pandan.

 

 

Za razliku od modernih konotacija kao zlog Hada, nekoć je bio prikazivan više kao pasivan, a ne zao. Njegova je uloga bila da održava ravnotežu.

Prikazivan je s kacigom koju mu je dao [[Kiklop]] i koja ga je činila nevidljivim. Katkad je posuđivao kacigu i bogovima i smrtnicima, primjerice [[Perzej]]u. Sjedio je na tronu od [[ebanovina|ebanovine]]. Hadovo oružje bile su vile s dva zuba kojima je uništavao sve što mu se ne bi svidjelo, baš kao i [[Posejdon]] sa svojim trozubom. Znak njegove moći bio je štap s [[ptica|pticom]] na vrhu s kojim je vodio sjene mrtvih u podzemlje. Njegova tamna kočija koju su vukla četiri potpuno [[crna]] [[konj]]a uvijek su izazivala strahopoštovanje. Također je prikazivan s [[narcis]]om i [[čempres]]om te ključem [[Had]]a. Uz njega je uvijek bio i [[Kerber]], višeglavi [[pas]] koji je čuvao vrata podzemlja.

 

 

 

Had je bio [[Kron]]ov i [[Reja (mitologija)|Rejin]] sin, [[Zeus]]ov i [[Posejdon]]ov te [[Hestija|Hestijin]], [[Demetra|Demetrin]] i [[Hera|Herin]] brat.

[[Slika:Locri Pinax Of Persephone And Hades.jpg|thumb|180px|[[Perzefona]] i Had na tronu<small>, [[4. stoljeće p.n.e.]]</small>]]

 

 

Had je vladao mrtvima, a pomagali su mu [[demon]]i koji su ga bespogovorno slušali. Mrtvi nisu smjeli odlaziti iz podzemlja, a ni živi u nj, jer bi se Had razbjesnio. Svi koji su ulazili u podzemni svijet uglavnom bjehu junaci: [[Heraklo]], [[Odisej]], [[Eneja]], [[Orfej]], [[Tezej]] i [[Psiha]]. Nijedan od njih nije bio zadovoljan onime što vidi, a to o tome govori i [[Homer]] u ''[[Odiseja|Odiseji]]''.

Kad su [[Stara Grčka|Grci]] htjeli umiriti Hada, lupali su glavama o tlo da bi bili sigurni da ih čuje. Žrtvovali su mu [[crna|crne]] životinje, posebice [[ovca|ovce]], a moguće je da su postojale i ljudske žrtve. Žrtvena je krv skupljana u jame i bunare da bi bili sigurni da će doći do Hada, a osoba koja je prinosila žrtvu morala je okrenuti glavu. Svakih stotinu godina održavale su se stoljetne igre u njegovu čast.

 

 

[[Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 123.jpg|thumb|left|200px|[[Rembrandt]]: Otmica (Prozerpine) Perzefone<small>, [[1632.]]</small>]]

Budući da je nije mogao potpuno vratiti jer je jela zrna šipka, poslao je [[Hermes]]a da pregovara s Hadom. Određeno je da [[Perzefona]] trećinu godine živi u podzemnome svijetu s Hadom, a ostatak godine na zemlji. U drugoj inačici mita, [[Hekata]] je spasila Perzefonu.

 

 

* [http://www.theoi.com/Khthonios/Haides.html Had u klasičnoj literaturi i umjetnosti] {{en icon}}