Hrvatski biblijski prijevodi: razlika između inačica

Najstariji '''prijevodi dijelova Biblije na hrvatski jezik''' su lekcionari i evanđelistari iz [[14. stoljeće|XIV. stoljeća]]. Pokušaji prijevoda cjelovite Biblije uslijedili su početkom XVI. stoljeća, a do prvih tiskanih cjelovitih prijevoda na hrvatski jezik dolazi tek u [[19. stoljeće|XIX. stoljeću]].

 

 

[[Slika:Lekcionar.jpg|right|thumb|Fra Bernardin Splićanin: Pistule i Evanyelya (Lekcionar), 12.III.1495. Najstarija datirana tiskana latinična knjiga na hrvatskom narodnom jeziku, oblika splitske čakavštine]]

Najstariji je [["Korčulanski lekcionar"]], manji fragment iz XIV. st. pisan latinicom slijedi prvi tiskani [[Lekcionar Bernardina Splićanina]] (Venecija, [[1495]]), te više drugih lekcionara u kasnijim stoljećima: "Novo istumacenye Pisctolaa i evangelyiih priko svega godiscta" [[Ivan Bandulavić|Ivana Bandulavića]] (Venecija, [[1613]]), [[Lekcionar Nikše Ranjine]] (Dubrovnik, [[1508]]), Lekcionar Bartola Kašića (Rim, [[1641]]), kajkavski lekcionari Antuna Vramca "Postila po nedelne dni" i "Postila pod godovne dni" (Varaždin, [[1586]]), Sveti evangeliomi [[Nikola Krajačević|Nikole Krajačevića]] (Graz, [[1694]]) i mnogi drugi do najnovijega hrvatskog lekcionara Red čitanja, I-VIII (Zagreb, 1969-1975).

 

 

U doba reformacije nastojalo se i na hrvatski prevesti cijelu Bibliju. [[Stjepan Konzul Istranin]] i [[Anton Dalmatin]] preveli su i objavili Prvi i drugi del Novog Testamenta (latinicom, Tiibingen, 1562. i 1563; ćirilicom, Tübingen, 1563). Stari zavjet u cjelini preveli su [[J. Juričić]] i [[J. Cvečić]], ali su tiskali samo Proroke (latinicom, 1564).

 

 

[[Bartol Kašić]] preveo je cijelo Sveto pismo (na hrvatski štokavski-ijekavski jezik, latinicom, Dubrovnik, 1630), ali ga nije objavio zbog protivljenja Kongregacije za širenje vjere (objavljen tek 2000. u Njemačkoj). [[Stjepan Rosa]] preveo je Evanđelistar i Novi Uvjet (Dubrovnik, 1751), a objavljivanju se suprotstavio zadarski nadbiskup [[Matija Karaman]]. Među rukopisne prijevode ubraja se i prijevod s tumačenjima svećenika [[Mihovil Jurjetović Ivakić|Mihovila Jurjetovića Ivakića]] (1794), Poljička Biblija (vjerojatno 1768), cjeloviti prijevod Biblije [[Antun Sović|Antuna Sovića]] (Zagreb, 1929-1932), koji nije objavljen iz jezično-političkih razloga (znatno pomogao u kasnijem prevođenju Biblije izdavačke kuće Stvarnost).

''Rukopis Kašićeva prijevoda "Biblije" ''

 

 

Prvi prijevod cijele Biblije objavio je franjevac [[Matija Petar Katančić|Petar Katančić]], Sveto pismo Staroga zakona, I-VI (posmrtno, Budim, 1831). Potpuni prijevod objavljuje i [[Ivan Matija Škarić]], Sveto pismo Staroga i Novoga uvita, I-XII (Beč, 1858-1861). Pohrvaćeno izdanje cjelovitoga Svetog pisma [[Vuk Stefanović Karadžić|Vuka Karadžića]] i [[Đuro Daničić|Đure Daničić]]a objavili su [[Bogoslav Šulek]] (Zagreb, 1877) i [[Milan Rešetar]] (Zagreb, 1895). [[Josip Stadler]] preveo je Sveto pismo Novoga zavjeta (Sarajevo, 1895-1907) s opširnim tumačenjem. Njegovo je djelo naumio dovršiti [[Valentin Čebušnik]] , ali je objavio samo dva sveska Starog zavjeta, Petoknjižje i povijesne knjige (Zagreb, 1911. i 1913). Potom slijede: [[Franjo Zagoda]], Sveto pismo Novoga zavjeta (Zagreb, 1925. i 1938); [[Ivan Evanđelist Šarić]], Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (Sarajevo, 1941-1942; 2. popravljeno izdanje, Madrid, 1959); [[Ljudevit Rupčić]], Novi zavjet (Sarajevo, 1961); [[Bonaventura Duda]], Harmonija četiriju evanđelja (Zagreb, 1962). Veliki prevodilački pothvat je zagrebačka Biblija Staroga i Novoga zavjeta (urednici B. Duda i [[Jure Kaštelan]]), 1. i 2. izdanje izdala je Stvarnost (Zagreb, 1968), a sljedeća izdanja Kršćanska sadašnjost (Zagreb, 1972. i dalje). Najnoviji cjeloviti prijevod Biblije hrvatskim jezikom uradio je [[Tomislav Dretar]] 1998. u Bruxellesu prevevši [[s:Sveto_pismo|sa francuskog Ekumenski prijevod Biblije]].

 

 

U novije doba dijelove Svetog pisma prevode: B. Duda i Jerko Fućak, Novi zavjet (Zagreb, 1973. i dalje); Tomislav Ladan, dijelovi Novog zavjeta (Sarajevo 1985. i dalje); Silvije Grubišić, cijeli Stari zavjet pod naslovom "Hrvatska Biblija", I-VIII (Chicago, 1975-1984)