Razlika između inačica stranice »Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu«

Razlog za postojanje tako ozbiljnih kršenja načela zakonskog poštenja u BiH je taj jer ne postoje nikakve provjere mandata Visokog predstavnika i drugih, Daytonom nametnutih, struktura. Tako da je kultura nekažnjavanja i zakonske svemoći izrasla u svojevrsan režim [[UN|međunarodne zajednice]]. Suočen sa nedostatcima svoje pozicije, jedan međunarodni dužnosnik pokušao je promatračima Britanske helsinške skupine za ljudska prava (eng. ''British Helsinki Human Rights Group'', skr. BHRG) objasniti tu poziciju rekavši: "''Znate, ovo mjesto je stvarno protektorat''". Međutim, upućivanje na [[protektorat]] ne obuhvaća stvarnu nezakonitost vlasti međunarodne zajednice. Uz mogući izuzetak vladavine [[slobodna Država Kongo|belgijskog kralja Leopolda u Kongu]], kojeg je tretirao kao svoje osobno vlasništvo, ovlasti dodijeljene Visokom predstavniku UN-a u BiH su mnogo nezakonitije od onih koje su imali kolonijalni dužnosnici iz 19. stoljeća.
 
[[Povijest_Indije#Britanska_Indija|Indijski potkraljevi]] iz 19. stoljeća su se morali misliti na pitanja koja su im u britanskom Domu zajednica ili komuna (''House of Commons'') postavljali o njihovom ophođenju, a vladavina zakona je uvedena u Indiji nakon što je [[Edmund Burke]] pokušao krivično goniti prvog čovjeka [[Časna Istočnoindijska kompanija|Istočnoindijske kompanije]], Warrena Hastingsa, zbog zloporabe ovlasti 1778. godine, međutim bez uspjeha. ŠtoviseŠtoviše, britanski kraljevski dužnosnici su u američkim kolonijama u razdoblju nakon [[Američka revolucija|Američkog rata za neovisnost]] jako vodili računa o uporabi ovlasti bez zakonodavnih sankcija. Nakon [[bostonska čajanka|Bostonske čajanke]], Boston nije kažnjen dok sam Parlament nije zatvorio luku. Ministarstvo nije tek izdavalo naredbe u vijeću, što je upravo ono što je napravio [[Wolfgang Petritsch]].
 
Ironija postaje jos veća, uzme li se u obzir prezasićenost dokumentima o [[ljudska prava|ljudskim pravima]], koji su na snazi u BiH. Građani BiH su, pretpostavlja se, zaštićeni "najvišom razinom međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda".<ref>[http://ndcsarajevo.org/Dokumenti/Dejtonski-mirovni-sporazum.pdf Daytonski sporazum] Aneks 4, čl. 11.</ref> Konkretno, to je značilo integrirati u bosanskohercegovačke zakone sljedeće povelje i ugovore: Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina [[genocid]]a iz 1948.; [[Ženevske konvencije]] I - IV. iz 1949. i Ženevske protokole I - II. iz 1977.; [[Europska konvencija o ljudskim pravima|Europsku konvenciju o ljudskim pravima]] iz 1950.; Konvenciju o [[izbjeglica]]ma iz 1951. i Protokol te Konvencije iz 1966.; Konvenciju o nacionalnosti udatih žena iz 1957.; Konvenciju o smanjenju bezdržavnosti iz 1961.; Konvenciju o uklanjanju rasne diskriminacije iz 1965.; Konvenciju o građanskim i političkim pravima iz 1966. i Protokoli te Konvencije iz 1966. i 1989.; Međunarodni ugovor o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.; Konvenciju o uklanjanju diskriminacije žena iz 1979.; Konvenciju protiv mučenja iz 1984.; Europsku konvenciju protiv mučenja iz 1987.; Konvenciju o pravima djeteta iz 1989.; Konvenciju o pravima radnika-useljenika iz 1990.; Europsku konvenciju o regionalnim jezicima i jezicima manjina iz 1992.; Okvirnu konvenciju o zaštiti nacionalnih manjina iz 1994.<ref>knjiga Davida Chandlera, str. 91.-92.</ref> Pored ovog obilja konvencija, građani BiH imajupravo priziva [[Europski sud za ljudska prava|Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu]]. Glavni uzrok problema je da, prema dokumentima koji određuju njegov mandat, [[OHR|Visoki predstavnik]] doslovno ima ulogu policajca, sudca, porotnika i izvršitelja. On zapovijeda policijom i vojskom, može mijenjati [[Ustav Bosne i Hercegovine]] i otkazivati izbore. Njegove odluke ne podliježu sudskom pregledu.