Ornitološka zbirka u Metkoviću: razlika između inačica

U [[Metković]]u nalazi se jedinstvena zbirka prepariranih [[ptica]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].

 

 

Prve vijesti o bogatstvu u [[Neretva|Neretvi]] dao nam je rimski pisac [[Katon]]. Stoljećima kasnije tek usputno spominju brojni putnici bogatstvo ribe i ptica, ali poput talijanskog liječnika G. Pujatia oko [[1747]]. opisuju i teškoće življenja u ovom kraju, zbog [[malarija|malarije]] koju i naziva "de morbo naroniano". Dolaskom pod austrijsku vlast, naglo je oživjelo zanimanje europskih prirodoslovaca za ovaj za njih daleki egzotični dio svijeta. Nakon E. F. Germara, u Neretvu dolaze F. Neumayer i K. v. Feldegg. Prema preparatu iz Feldeggove zbirke prvi put je znanstveno opisan kao do tada nepoznata vrsta kudravi nesit (Dalmatian pelikan, Pelecanus crispus). U bečkom prirodoslovnom muzeju čuvaju se još i danas jaja koja je pobrao J. Finger, pa su ona jedini dokaz da se ta vrsta gnijezdila u Neretvi jer je to bila prva ptica koja je odselila nakon početnih regulacija rijeke i melioracija. Prvi popis koji sadržava 212 ptičjih vrsta objavio je talijanski liječnik F. Laza [[1842]]. . Do [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Neretvu su posjećivali i o njenoj fauni pisali mnogi europski ali i domaći prirodoslovci poput Kuzmića, Kolombatovića, fra A. Brandisa. Izučava se cjelokupni živi svijet Neretve kako se ne bi velikim zahvatima u regulaciji rijeke koji su planirani uništila jedinstvena staništa, na žalost planove su omeli burni povijesni događaji. Zanimanje za Neretvu oživjelo je tek nakon 2. sv. rata kada u nju počinje dolaziti tada mladi zaljubljenik u ornitologiju D. Rucner. Prijateljstva koja je sklopio u Neretvi potakla su osnivanje lokalne ornitološke zbirke za koju je uradio i većinu preparata. Svoj dugogodišnji plodni rad popratio je nizom članaka u časopisu "Larus", te cjelovitim izdanjem "O životu ptica u dolini Neretve" detaljno opisujući staništa, brojnost i raznovrsnost ptica te iznoseći poglede na zaštitu okoliša.

Najveća hrvatska delta danas je većim dijelom uglavnom meliorirana i isušena. Zahvati u eko sustavu močvare bitno su utjecali na raznolikost i brojnost ptičjih vrsta. Osim toga tradicija lova koja se ovdje zadržala kao bitna oznaka sezonskog življenja (a u prošlosti je mnogim obiteljima omogućavala preživljavanje) utjecala je na smanjenje uloge delte kao selidbenog pravca ptica. S toga je zbirka nastala u razdoblju od 1948. do 1966. jedinstveni dokument prirode.

 

 

Zbirka sadrži preko 340 preparata među kojima je 218 vrsta od do sada 310 zabilježenih u Neretvi. U razmjerno malom prostoru ornitološke zbirke preparati su razmješteni po staništima, te pregledom pružaju uvid u nekadašnju bujnost života u močvarama, močvarnim šumarcima, šikarama, trsticima, kamenjaru te melioriranim i obrađenim površinama. O značenju delte Neretve dovoljno govore i mnogobrojni nalazi prstenovanih ptica koje su zimi ili tijekom proljetne i jesenske seobe zabilježene: velika bijela čaplja (Egretta alba), orao krstaš (Aqula heliaca), patka lastarka (Anas acuta), zviždara (Anas penelope), dugokljuna čigra (Sterna sandvicensis), lastavica (Hirundo rustica), bregunica (Riparia riparia), močvarna strnadica (Emberiza schoeniclus)... U zbirci ptica mogu se vidjeti i čaplje koje su prestale biti gnjezdarice nakon 1963.: mala bijela čaplja (Egretta garzetta), čaplja danguba (Ardea purpurea), žuta čaplja (Ardeola ralloides) i gak (Nycticorax nycticorax). Tu su i dvije naročito ugrožene evropske vrste bukavac (Botarus stallaris) i patka njorka (Aythia nyroco) te crna liska (Fulica atra) tradicionalna lovna divljač u Neretvi. Zanimljive su i dvije selice roda i roda crna (Ciconia ciconia, C. nigra). Obje vrste ugrožene su u Evropi i tek strogom zaštitom brojnost im se lagano povećava. Isto vrijedi i za ždrala (Grus grus) koji preko delte Neretve prelijeće već krajem drugog mjeseca. Do sada je poznato preko 110 vrsta selica koje se u Neretvi odmaraju da izdrže iscrpljujuće seobe, osobito su brojne razne vrste pataka, čaplji, čigri, eja, žalara, čurlina i prutki, a od pjevica razne muharice. Rijetko se ovdje zadržava uEvropi ugrožena čukavica (Burhinus oedicnemus) i močvarnim šumama Hrvatske danas rijetka zlatovrana (Coracias garrulus). Stijene i litice obitavališta su velikog broja petrofilnih vrsta kao što je gavran (Corvus corax), srodna žutokljuna galica (Pyrrhocorax graculus). Na stjenama je imala stanište i najveća grabljivica ovog područja suri orao (Aquila chrysaetos) u Hrvatskoj se gnjezdi još samo šezdesetak parova. Među preparatima je i jedan od danas u Evropi najugroženijih sokolova-krški sokol (Falco biarmicus). Kamenjare s gustom makijom nastanjuje najveća evropska sova-ušara (Bubo bubo). Na ušću Neretve viđali su se i bijeloglavi supovi (Gups fulvus) koji su nadljetali područje za strvinama, danas su najbliža gnjezdilišta na liticama obližje Hercegovine. U ostacima močvarnih šumaraka i šikara topole, jasena i konopljike gnijezde se mnoge vrste među kojima posljednje uporište na Jadranu ima zelena žuna (Picus viridis) te veliki i mali djetlić (Picoides major, P. minor). U tršćacima se gnjezdi i brkata sjenica (Panurus biarmicus) kojoj je ovdje jedno od posljednjih evropskih staništa.

Iako višestruko ugrožena delta Neretve je sa stanovišta očuvanja biološke i krajobrazne očuvanosti područje od međunarodne važnosti. Na ukupnoj površini od 1620 ha danas je zaštićeno u kategorijama ornitološkog rezervata (Prud, Orepak, Podgredom), ornitološko-ihtiološkog (ušće), te zaštićenog krajolika (Modro oko) zanemarivi dio od 1200 ha a i oni na žalost ne uživaju kontrolu mjera zaštite. Poticaj ozbiljnim naporima u tom pravcu daje upravo pogled na negdašnja bogatstva u ornitološkoj zbirci ali i upis Neretve na Ramsarski popis konvencije o zaštiti močvarnih područja, kao i program Ornitološki važnih područja u Evropi, koji provodi Međunarodno vijeće za zaštitu ptica Bird life int. S obzirom na brojnost ptičjih vrsta i važnost delte za zimovanje i stanovanje, ovaj prostor je još od međunarodnog značaja, te se stoga prethodno zaštićenim područjima moraju pridružiti znatno veći prostori, te se s boljom kontrolom omogućiti revitalizaciju nekih staništa za posebno osjetljive vrste. Realizacija ideje o parku prirode Neretva uvelike će ovisiti upravo o samim Neretvanima i njihovoj želji da potomcima ostave jedinstveni krajolik iskonske prirode, a ne tek uspomenu u ornitološkoj zbirci.

 

 

* [http://www.metkovic.hr/ornito/index.htm Originalni članak]]