Participacija: razlika između inačica

Pojam '''participacija''', odnosno glagol '''participirati''', ušao je u hrvatski jezik preko [[njemački|njemačkog]] ''partizipieren'', što potječe od latinskog ''participare''.

 

 

Participacija, po [[Hrvatski enciklopedijski rječnik|Hrvatskom enciklopedijskom rječniku]]:

Glagol '''participirati''' znači: sudjelovati, biti dionik u čemu; imati udjela u čemu, zajedno s kim snositi troškove. Onaj koji participira je '''participant''', ženski oblik '''participantica'''.

 

 

 

U Hrvatskoj, pojam '''participacija''' najčešće se veže za sudjelovanje (obavezni udio) građana u pokrivanju troškova liječenja. Kada se radi o tome da razne strane dijele neki trošak, obično se u govoru koristi hrvatska riječ "sudjelovanje", odnosno "sudjelovati". Riječ "učestvovati" izbjegava se kao srbizam. U praksi se susreće riječ '''učešće''' osobito kod uzimanja kredita, što se može zamijeniti sa '''polog'''.

 

 

U političkoj teoriji, važna je koncepcija [[participativna demokracija|participativne demokracije]]. Jedan od značajnih [[politoligija|politoloških]] teoretičara koji su tu koncepciju razvijali je [[Carole Pateman]]. U svim suvremenim demokracijama postoje, u manjem ili većem obimu, neki oblici političke participacije građana u odlučivanju, kao nadopuna predstavničkim institucijama. Radikalne koncepcije participacije, nastojeći posve suzbiti značaj predstavničke demokracije, prelaze u ideju [[samoupravljanja]], osobito u [[anarhizam|anarhizmu]].

 

 

[[Filozofija|Filozofsko]] značenje, koje navodi [[Hrvatski enciklopedijski rječnik]] pod A, nejasno je. Što se tiče [[Platon]]ove filozofije: on naučava da sve stvari, koje osjetilima opažamo, sudjeluju (participiraju) u svijetu nepromjenljivih i vječnih [[ideja]], koji postoji nezavisno od materijalnog svijeta, preko svojstava koja posjeduje. Neki predmet koje je lijepo sadrži u sebi ideju ljepote, pa kroz to svojstvo sudjeluje u svijetu ideja; također neki postupak koji je pravedan sudjeluje u ideji pravde itd.

 

 

 

Opća predodžba da ljudi svojim postojanjem, životom, postupcima pa i mislima '''participiraju''' u u nekoj [[realnost]]i koja prevazilazi ovu [[materija]]lnu u kojoj neposredno pribivamo, prisutna je naravno u manjoj ili višoj mjeri u svim religijama, osobito monoteističkim. U tome postoje razne tendencije i naglasci: obavljanje obreda, primanje sakramenata, svakodnevni trud i moralnost, mistički zanos. Postoje razlike u raznim strujama kršćanstva, židovstva i islama; naravno, nisu apsolutne, sve vrste tradicija postoje u svim religijama i konfecijama, samo s različitim dominantnim naglaskom.

U [[Židovstvo|židovstvu]] se u većoj mjeri nego u kršćanstvu naglašava značaj svakodnevnog života i usmjerenosti na ovaj svijet. Pojedinac participira u Božjem planu redovno čitajući [[Tora|Toru]] i obavljajući obrede, te slijedeču u svakodnevnom životu pravila koja Tora propisuje. Isus i rani kršćani to osuđuju kao formalizam. Pojam istočnog grijeha, koji opterećuje sve potomke Adama i Eve, u židovstvu međutim ne postoji: njihov grijeh je bio samo njihov, bez obzira na posljedice, pojedinac nije opterećen grijehom, niti svijet u cjelini. Ovaj svijet je Božje djelo, pa čovjek, sudjelujući u njemu i nastojeći ga spoznati, sudjeluje u Božanskom. Osim toga, židovska vjera snažno potiče pojedinca na socijalno djelovanje, da se ovaj svijet nastoji učiniti boljim, sudjelujući tako u Božjem naumu. Zato židovstvo tradicionalno cijeni učenost, a mnogi Židovi, kada su u XIX. i XX. stoljeću dobili mogućnost izlaska iz [[geto|geta]] i sudjelovanja u društvenom i političkom životu, prihvatili su radikalne ljevičarske ideje.