Čile: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Povijest: pravopis |
|||
Redak 64:
Prema kraju 19. stoljeća središnja je vlast dovršila kolonizaciju čileanskog juga i pobijedila ostatke naroda. Godine [[1881.]] ugovorom s Argentinom potvrđen je čileanski suverenitet nad [[Magellanov prolaz|Magellanovim prolazom]]. U Pacifičkom ratu vođenom od [[1879.]] do [[1883.]] protiv [[Peru]]a i [[Bolivija|Bolivije]], Čile se proširio za gotovo jednu trećinu dotadašnjeg teritorija na sjever i oduzeo Boliviji izlaz na more, dobivši vrijedna ležišta nitrata koja su zemlji donijela značajno bogatstvo.
Poslije kratkog [[čilski građanski rat|Čileanskog građanskog rata]] [[1891.]] došlo je do preraspodjele političke moći između predsjednika i kongresa (parlamenta) i Čile je postao parlamentarna demokracija. Od 1885. do 1895. uslijedilo je masovno [[Useljeništvo u Čileu|useljavanje]] [[Hrvati u Čileu|Hrvata]] u pokrajinu [[Magallanes (provincija)|Magallanes]]. <ref>[http://www.studiacroatica.org/libros/maga/inm01.htm Studia croatica] [[Mateo Martinic]]: La inmigración croata en Magallanes - La inmigracion masiva</ref> 80 % Hrvata koji su se uselili u Magallanes došao je od 1890.
U ratu je ojačala i pozicija čileanske financijske oligarhije, osobito bankarske kuće Edwards povezane sa stranim investitorima. Ipak, srednja i radnička klasa ojačale su do [[1920-ih]] dovoljno da bi mogle izabrati reformski orijentiranog predsjednika, Artura Alessandija Palmu, čiji je program djelomično blokirao konzervativni kongres. Palmine reformske težnje bile su pomiješane s divljenjem prema nekim elementima [[Mussolini]]jeve korporativne države. U dvadesetima su se pojavile i prve [[marksizam|marksističke]] grupe sa značajnom podrškom.
| |||