Alojzije Stepinac: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Protiv obnove jugoslavenske države: skratio plus manje uredjivanje |
m večina > većina; pravopis |
||
Redak 168:
Alojzije Stepinac je samo ponekad javno kritizirao ustaše, a kako Tomasevich iznosi, "n''adbiskup Stepinac prilično je često protestirao direktno kod Pavelića, ali je rezultat tih protesta u većini slučajeva bio ravan nuli, jer se Pavelić prema nadbiskupu odnosio na ponižavajući način - nazivajući ga u njegovoj nazočnosti 'magarcem' - i nije obraćao mnogo pažnje na njegova pisma.''" Tomasevich navodi da je već u svibnju 1943. godine Stepinac morao objašnjavati Vatikanu svoj odnos prema režimu NDH, te je u izvještaju upućenom državnom tajniku Svete Stolice kardinalu Maglioneu objašnjavao kako je „''okrutnost na koju se žale Srbi, javila tijekom nacionalne revolucije, kada je vrijeme sa sobom donijelo neodgovorne pojedince koji su u ime Vlade počinili zločine ne mareći u stvari za autoritet Države ili čak često idući protiv ured Vlade. To se vidi iz činjenice da je mnogo tih neodgovornih osoba strijeljano naredbom Vlade''." Nasuprot tome, Tomasevich navodi da je NDH sprovodio genocidnu politiku protiv Židova, Roma i Srba, prije svega u NDH državnim koncentracijskim logorima, te unatoč tome što se to umanjilo nakon 1943. (zbog gotovo totalnog istrebljenja Židova i Roma, te drugih razloga), nastavili su s terorom sve do samog kraja rata. U istom izvještaju Stepinac hvali razne korake ustaškog režima u prilog katoličkoj Crkvi, te smatra ispravnim da se podupre režim koji prema Stepinčevoj ocjeni predstavlja manje zlo od mogućeg povratka srpskog kraljevskog režima ili dolaska komunista na vlast.<ref>Tomasevich, "Rat i revolucija", str. 405, 431, 432, 465, 482, 606, 608, 623</ref>
Tomasevich piše da su Hrvati uglavnom bili privrženi demokratski i mirotvorno nastrojenoj [[Hrvatska seljačka stranka za vrijeme Drugog svjetskog rata|Hrvatskoj seljačkoj stranci]]. Tek kada su komunisti u drugoj polovini 1943. godine odustali od svojeg propagandnog "rata" protiv u narodu daleko popularnijeg HSS-a i uspostavili suradnju s dijelom vođa te stranke koji su očekivali pobjedu [[Saveznici|Saveznika]] u ratu, počeli su se Hrvati u većim brojevima pridruživati [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanima]]. Ustaše su poslale Vladka Mačeka u Jasenovac, dok se
No unatoč distanciranju, i za razliku od večine hrvatskog naroda i HSS-a koji su posve okrenuli leđa ustašama, mnogi pridružili partizanima, Tomasevich piše da su Stepinac i Crkva nastavili javno podržavati ustaški režim sve do samog kraja: "''Kao posljednji važan čin podrške NDH, hrvatska katohčka crkvena hijerarhija izdala je pastoralno pismo na kraju svoje Biskupske konferencije 24. ožujka 1945, ne samo pozivajući da se ostane odan državi, nego i oštro osuđujući komunizam i jugoslavenske partizane''....''Kako je Konferencija bila sazvana na traženje i uz pomoć ustaške vlade, koja je sudjelovala i u koncipiranju pastoralnog pisma, ono je bilo u jednakoj mjeri politički kao i crkveni dokument."{{sfn|Tomasevich|2002|p=618}}'' Zaključno Tomasevich iznosi da se prema stanju dostupnih povijesnih dokumenata (osobito izvješća Svetoj Stolici, koji do Tomasevicheve smrti 1994. god. nisu još bili dostupni za znanstveno istraživanje) da se u pogledu Alojzija Stepinca "konačna ocjena njegova djelovanja, osobito što se tiče njegovih aktivnosti i razmišljanja za vrijeme rata i do smrti, još ne može dati." {{sfn|Tomasevich|2001|p=531, 621-633}} Noviji dokumenti, poput Stepinčevih pisama papi, koje je Vatikan tek 2021. godine dozvolio javnosti da vide, pokazuju da se je Stepinac suglasio s ustaškim planom protjerivanja 200.000 Srba-pravoslavaca iz NDH, u zamjenu za dovođenje sličnog broja Slovenaca-katolika, te je papi hvalio kao "istinskog katoličkog vjernika" potpisnika NDH rasnih zakona, Pavelića, koji ako bude ostao na vlasti, prema Stepincu, "posve će likvidirati" pravoslavce (vidi sljedeći odlomak[[Alojzije Stepinac#Podrška ciljevima ustaškog vodstva|)]]
Redak 230:
Godine 2019. objavljena je knjiga [[Juraj Batelja|Jurja Batelje]] ''Blaženi Alojzije Stepinac – Spašavanje Židova i Srba u Drugom svjetskom ratu'' s brojnim dokumentima i iskazima osoba koje su svjedočile Stepinčevim aktivnostima spašavanja Srba i Židova izloženih progonima. Među osobama koje su posvjedočile o Stepinčevim zalaganjima bio je [[Amiel Shomrony|dr. Amiel Shomrony,]] koji je za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio osobni tajnik zagrebačkog nadrabina [[Miroslav Šalom Freiberger|Miroslava Šaloma Freibergera]].<ref>{{Citiranje weba|author=Tomislav Mamić|date=2019-05-12|title=MONSINJOR U MISIJI ZAŠTITE UGLEDA ALOJZIJA STEPINCA 'Želim dokazati da je sve ono što su o njemu rekli lobisti pravoslavlja potpuna laž'|url=https://www.jutarnji.hr/naslovnica/monsinjor-u-misiji-zastite-ugleda-alojzija-stepinca-zelim-dokazati-da-je-sve-ono-sto-su-o-njemu-rekli-lobisti-pravoslavlja-potpuna-laz-8854472|accessdate=2021-04-26|publisher=Jutarnji list}}</ref>
Goldstein navodi kako su druge Stepinčeve intervencije kod ustaša bile bezuspješne, poput njegovih intervencija za dr. Ladislava Bodnara, koji je 1919. prešao u katoličanstvo, te četveročlanu obitelj Benarda Wienera, potom Ivana Hochsingera, zagrepčanina Vlatka Rosenberga i supruge HSS-ovca Juraja Šuteja, koje su ustaše sve ubile u Jasenovcu.{{sfn|Goldstein|2018|str. 486,566}} Od oko 39.000 prijeratnih Židova u NDH, 30.000 ili gotovo 80% je istrebljeno, velika
==== Kritike Stepinčeva djelovanja ====
Redak 371:
O nastojanjima da obnove Jugoslaviju - koje su jasno deklarirali komunisti osnivavši [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije]] kao glavno tijelo vlasti na područjima koje su kontrolirali - u propovijedi u [[Svetište Majke Božje Bistričke|svetištu u Mariji Bistrici]] 9. srpnja 1944. godine, dakle u vrijeme kada se ishod rata već nazirao, izrekao je Stepinac ovakvu poruku:
:"''Smatra li možda ratujuća stranka, dok ovakvim strahotama pogađa našu zemlju zločinom, što hrvatski narod svom snagom svojega bića stoljećima teži za slobodom i brani danas svoju državnu samostalnost uz nečuvene žrtve? Onda bi bili zločinci i svi drugi narodi, koji nose u svom srcu isto tako nepokolebljivu težnju za slobodom i samostalnošću. Da se Hrvati ne će nikada odreći svoga prava, u to neka nitko ne sumnja''.«<ref>Anton Škvorčević, op. cit., str. 157</ref>
Povjesničar Jozo Tomasevich pak navodi da je NDH nije bila samostalna, več [[marionetska država]] nacističkih i fašističkih okupatora,{{sfn|Tomasevich|2001|pages=56}} te da povrh ustaških genocida nad Židovima, Srbima i Romima, Hrvati sami nikad u svojoj povijesti nisu bili izloženi takvoj legaliziranoj administrativnoj, policijskoj i sudskoj brutalnosti i zlostavljanju kao za vrijeme NDH režima.<ref name=":18" /> Kao rezultat, NDH je izgubio podršku velike večine Hrvata, i
=== Slom NDH i uspostava Jugoslavije ===
| |||