Misal kneza Novaka: razlika između inačica

'''''Misal kneza Novaka''''' iz godine 1368. jedna je od najljepših hrvatskih glagoljičkih knjiga, sada pohranjen u Nacionalnoj knjižnici (bivšoj Dvorskoj knjižnici) u [[Beč]]u u Austriji. Misal sadrži najstarije poznate hrvatske stihove pisane [[Glagoljica|glagoljicom]], stihovi [[Novak Disislavić|kneza Novaka]] pisani su na čakavštini sas elementimaobilježjima [[crkvenoslavenski jezik|crkvenoslavenskoga]].

Znamenita srednjovjekovna sekvenca o smrti, [[Dies Irae|"Dies Irae"]], pojavljuje se u Misalu kneza Novaka više od stotinu godina prije nego u latinskim misalima u Europi. On sadrži i neke glazbene oznake. Knez Novak Disislavić iz Krbave pisao je tu knjigu za spasenje svoje duše. Njena prekrasna glagoljička slova poslije su bila korištena kao predložak za pripremu prve hrvatske inkunabule iz godine 1483. (Missale Romanum), otisnute samo 28 godina poslije Gutenbergove Biblije. Knez Novak bio je iz Ostrovice, iz plemena Mogorovića. Po dr. Mariji s. Agneziji Pantelić, Novakov misal nastao je prema jednom misalu iz samostana sv. Marije u Zadru. Vidi [Hilje Tomić, Slikarstvo, str. 154].

Spomenuti misal važan je i zbog kratkoga glagoljičkogglagoljičkoga zapisa dopisanoga više od stotinu godina nakon njezina nastanka, točnije, godine 1482. U njemu Juraj Žakan iz [[Roč]]a u Istri oduševljeno spominje tekuće aktivnostidogađanja oko pripreme prvotiska iz godine 1483. riječima ''Vita, vita, tsak naš gori gre...'' Bilješku je napisao u gradu Izoli (slovenski dio Istre) koje je u srednjem vijeku bilo jako središte hrvatskih glagoljaša.

== VidiLiteratura ==