Francisco Pizarro: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Druga ekspedicija: pravopis |
m →Druga ekspedicija: pravopis |
||
Redak 45:
Dvojica su se časnika razočarano vratila vođi ekspedicije, jer Inke, za razliku od [[Asteci|Asteka]] ne pate od straha spram stranaca. Prema njihovim procjenama, u logoru na obroncima nalazi se 30 ili 40 000 ratnika. Španjolci su te noći jako slabo spavali.
U podne idućeg dana, Athualpa se polagano približavao gradu. Nosili su ga velikaši na zlatnoj nosiljci. Sluge su mele tlo preko kojeg će prolaziti car. Car je prihvatio Pizarrov poziv i rekao da on i njegovi ljudi dolaze kao gosti, ne noseći oružja.
Pizarro je bio izvan sebe od veselja kad je čuo tu posljednju vijest. Athaulpa igra njegovu, Pizarrovu, igru mnogo lakše nego što je ovaj mogao i sanjati. A ne sumnjajući na čijoj je strani bog, saopćenje Inka da ni car ni njegovi ljudi neće doći naoružani, učinilo mu se kao božanski odgovor na njegove molitve. Upoznao je svoje vojnike s planom. Na unaprijed dogovoreni znak Španjolci skriveni u zgradama koje okružuju trg
Atahualpa je došao na trg sa svojom pratnjom koja je imala između tri i četiri tisuće ljudi. Njegov je ulazak u Cajamarku bio neobično sličan Pizarrovu dolasku prethodnog dana. Povorka je prolazila praznim ulicama do trga u smrtnoj tišini. Nije bilo ni traga španjolskim vojnicima. ''Gdje su bradonje?'' zapitao je vladar Inka. Ali je franjevac Valderve, a ne Pizarro krenuo ususret da pozdravi cara Inka. Valderve je nosio [[Biblija|Bibliju]] i odmah započeo dugim govorom o kršćanskoj vjeri. Zahtjevao je da Atahualpa izrazi vjernost katoličkoj crkvi i kralju Španjolske. Ljutit tbog drskosti i nametljivosti tog priprostog čovjeka niskog podrijetla, koji inzistira da se car odrekne svojeg božanstva i da ga zamjeni s raspetim božanstvom, Atahualpa je, kako je rečeno, bacio Bibliju na zemlju i viknuo: ''moj bog još živi''. U tom je trenutku Pizarro dao znak. Vojnici i konjica jurnuli su na nenaoružane Inke, sjekući prolaz kroz tijela. Pokolj je završio za tridesetak minuta. Atahualpa je bio Pizarrov zarobljenik. Njegova je tjelesna straža bila mrtva ili raspršena.
Atahualpa je pod španjolskom stražom i nadzorom nastavio upravljati dvorom u minijaturi. U očajnom nastojanju da se dokopa slobode, Pizarru se obratio fantastičnom ponudom. Obećao je da će pod prostorije u kojoj se nalazio, dugačke 6,70 m a široke 5,20 m, prekriti zlatom. Vjerojatno sasvim zatečen, Pizarro nije odmah odgovorio. Inka je odmah povisio cijenu, rekavši da će tu prostoriju ispuniti zlatom i srebrom do visine do koje on može doseći rukom (nešto više od dva metra), a to će učiniti u roku od dva mjeseca!
| |||