Kraljevina Jugoslavija: razlika između inačica

Kralj je sam sastavljao vlade, a represije režima protiv političkih neistomišljenika bile su česte i okrutne (čak je i [[Svetozar Pribićević]], kao Ministar unutarnjih poslova, djelovao protiv političara s kojima je nekad radio u Narodnom vijeću SHS). Narodna skupština nije se sastajala, a službeni je Beograd sve dekrete i zakone donosio preko [[obznana]], odnosno kraljevih samodonešenih odluka. Jasno da je takva politika izazivala burne reakcije i stvarala sve veću oporbu protiv režima. Prva reakcija došla je već [[2. prosinca]] [[1918.]] godine, dakle samo dan nakon ujedinjenja, u obliku [[Proglas Hrvatske stranke prava|Proglasa HSP-a]] u kojem se protivi načinu ujedinjenja pozivajući se na ranije [[Svibanjska deklaracija|Svibanjsku]] i [[Krfska deklaracija|Krfsku deklaraciju]], dogovore Narodnoga vijeća SHS, ali i činjenicu da Hrvatski sabor nikada nije ratificirao "Adresu". Sljedeći veliki izljev nezadovoljstva dogodio se [[5. prosinca]] [[1918.]] godine. Na trgu u [[Zagreb]]u su se, tijekom prijepodneva, okupili pristaše kraljevstva na skupu u čast novoj državi na kojemu su se, između ostalog, mogle čuti i brojne protuhrvatske parole. Hrvatski je narod, nezadovoljan policijskom tolerancijom takvog ponašanja, poslijepodne održao sličan skup na kojemu je kritizirao Kraljevstvo. No, reakcija policije bila je drugačija. Naime, za razliku od prijepodneva, policija je napala okupljene građane, ranila, uhitila i odnijela nekoliko života, čime je, po prvi puta, demonstrirana sila beogradskog dvora nad političkim oponentima. Taj je događaj znan kao [[Prosinačke žrtve 5. prosinca 1918.|Prosinačke žrtve]]. Srpska hegemonija ogledala se i u gospodarskom smislu. Iako su [[Austro-ugarska kruna|krune]] bile približno jednakog omjera s [[Srpski dinar|dinarom]] (1:1), a cijeli zapadni dio zemlje koristio je upravo krune, službeni je Beograd ubrzo izdao zakon kojim je omjer razmjene bio 4:1 u korist dinara. Naime, svi oni koji su željeli mijenjati krune za dinare, a morali su jer je Beograd ukinuo krune kao valutu, morali su dati 4 krune za 1 dinar, što je bilo i više nego nerealno. Slično je bilo i sas agrarnim reformama i oporezivanjima - podjela zemlje išla je u korist srpskim seljacima, a velik broj hrvatskih seljaka morao je sakrivati stoku kako im država ne bi naplaćivala velike poreze na posjedovanje stoke.[[Datoteka:Fiume cheering D'Annunzio.jpg|thumb|220px|left|Po dolasku u Rijeku, fašistički ideolog [[Gabriele d'Annunzio]] naišao je na sveopće odobravanje.]]