Medina Azahara: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →top: pravopis |
Sintaksa – Parametar u navodnike. |
||
Redak 22:
[[File:Mezquita_de_Medina_Azahara.jpg|mini|<center>Aljama džamija u Madinat al-Zahri]]
Izgradnja palače počela je između 936. i 940. godine, u vrijeme vladavine Abdurahmana III. i iako je većina grada izgrađena u trinaest godina, radovi su nastavljeni još četrdeset godina<ref name="HT">Henry Terasa, ''Islam D’Espagne. Une rencontre de l’Orient et de l’Occident'', Pariz, Plon knjižara, 1958., str. 301., str. 73.-134.</ref>. Nakon što se 928. godine proglasio kalifom, Abdurahman III. je odlučio izgraditi novi grad kao simbol svoje moći imitirajući druge kalifove na istoku, a posebno kako bi pokazao svoju nadmoć nad fatimidima Ifrikije s kojima ulazi sukob za kontrolu sjeverne Afrike. Zapravo, ''Zahra'' na arapskom znači "sjajan ili gromak" što se odnosi na ideje moći i statusa.
Od 978. do 981. godine, Emir Almanzor imao je vlastitu palaču Madinat al-Zahira („Nasadni grad”) na istoku Cordobe, čije ime odgovara onoj Madinat al-Zahre (Sjajni grad).
Redak 29:
Ostaci grada su otkriveni i malim dijelom iskopani 1910-ih. Do danas je otkopano tek oko 10% od ukupno 112 [[ha]] gradske površine, no na ovom području su najvažnije građevine<ref>Antonio Vallejo Triano, ''"Madinat Al-Zahra; Transformation of a Caliphal City"'', iz ''Revisiting al-Andalus: perspectives on the material culture of Islamic Iberia and beyond'', ur. Glaire D. Anderson, Mariam Rosser-Owen, BRILL, 2007., str. 5. {{ISBN|90-04-16227-5}}</ref>
Danas se do ostataka grada, koji se nalazi u sjeveroistočnom dijelu okolice Cordobe, mora poći okolnim putom koji ide pet kilometara na putu za Palma del Río, nakon čega slijedi uspon od tri kilometra do sjevernog zida Madinat al-Zahre, gdje su sačuvani i restaurirani paviljoni, radionice i brane<ref name="LTB">Leopoldo Torres Balbás, ''[https://fr.wikipedia.org/wiki/Madinat_al-Zahra#Torres_Balb%C3%A1s1960 La mezquita de Córdoba y las ruinas de Madinat al- Zahra]'', Madrid, Plus Ultra, 1960., str. 160.</ref>.
Godine 1923. Arheološko Medina Azahara proglašen je nacionalnim spomenikom, a 1. srpnja 2018. godine postala je [[svjetska baština]] UNESCO-a<ref>[http://whc.unesco.org/en/news/1848/ Two sites added to UNESCO’s World Heritage List], službene stranice UNESCO-a {{eng oznaka}} Pristupljeno 3. srpnja 2018.</ref>.
Redak 36:
[[Datoteka:Edificio_Basilical_Superior_de_Medina_Azahara_(C%C3%B3rdoba,_Espa%C3%B1a).jpg|mini|<center>Gornja dvorana Dar al-Junda, najvjerojatnije za upravu.]]
[[Datoteka:Decoraci%C3%B3n_de_Medina_Azahara_(C%C3%B3rdoba,_Espa%C3%B1a).jpg|mini|<center>Ukrasna zidna ploča s [[Mauri|maurskom]] [[arabeska|arabeskom]]]]
Izvorni grad je različit od labirintskog i kaotičnog stila tipičnog za muslimanski urbanizam iz tog doba. Upravo suprotno, upisan je u četverokut od 1500 sa 700 metara, što čini pravokutni prostor od oko 112 hektara<ref name="HT"/>.
Organizaciju palače odlikuju tri terase, od kojih je svaka odvojena od zidina koje dijele grad na tri dijela. Prva, najviša terasa je rezervirana za kalifov dvor i znak je snage, dok srednjim dijelom dominiraju voćnjaci i povrtnjaci. Konačno, donji dio uključuje glavnu džamiju i kuće. Zbog sličnosti džamije Medine Azahare s [[Velika džamija u Córdobi|Velikom džamijom Cordobe]], naziva se njezinom "malom sestrom"<ref>Barrucand, Marianne i Achim Bednorz, ''Moorish Architecture in Andalusia'', Cologne, Taschen, 2002., str. 64.</ref>
Kako bi doveo vodu potrebnu za parkove i cvjetne vrtove, Abdurahman III. je odredio kako će novi grad biti izgrađen na mjestu gdje se nalazio stari rimski akvedukt za Cordobu. No, kako je ovaj akvedukt bio dosta nizak, on naređuje izgradnju vodovoda koji prelazi planine cijevima i doline akveduktima. Danas se ovaj vodovod smatra jednim od najboljih dostignuća kalifa<ref name="LTB"/>.
Pored svojih najcjenjenijih značajki kao što su džamije, sobe za poslovanje i administrativne i državne službe, Medina Azahara također ima vojarnu, konačište, fontane, tržnice, tvornice oružja i trgovine, te zlatarnice i druge obrte<ref name="HT"/>.
Izgradnjom Medine Azahare Andaluzija je dobila karakterističnu španjolsko-[[maurska umjetnost|maursku umjetnost]]. Doista, ona je pionir arhitekture i zapadne islamske umjetnosti svoga vremena čiji umjetnički utjecaj nadilazi nekoliko stoljeća. Na primjer, mnogo kasnije, u izgradnji [[Alhambra|Alhambre]], prisutni su elementi ovog grada kao što je organizacija apartmana oko dvorišta ili središnjeg vrta. Osim toga, nekoliko značajki Medine Azahare, koji su kasnije postali standardnim dijelom dvora, poput kraljevske prijemne dvorane, su ovdje prvi put dizajnirani<ref>Vallejo Triano, Antonio, ''Aménagements hydrauliques et ornementation architecturale des latrines de Madinat al-Zahra : un indicateur de hiérarchie sociale en contexte palatial'', Médiévales, siječanj 2016., br. 70., str. 79.</ref>.
| |||