Simone Martini: razlika između inačica

Simone Martini nastavlja Ducciovu poetiziranu idealizaciju i produhovljenost religioznog izraza, koji su postali glavno obilježja sienske slikarske škole<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=16453 Duccio di Buoninsegna], on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. prosinca 2016.</ref>. Oslobodivši se [[bizant]]ske likovne tradicije, slikao je svijetlim rafiniranim bojama [[Slikarstvo gotike|kasnogotičkog]] stila biblijske scene (''Maestà'', 1315.) i svjetovne kompozicije (kao ''Konjanički portret kondotjera Guidoriccia da Fogliana'', 1328.). Obje slike se nalaze u gradskoj vijećnici Siene (''Palazzo Pubblico''), mjesto iz kojega se vlada gradom i iz kojega potječu sve odluke vezane uz gradsku upravu. Gospa ovdje, kao kraljica grada, bi trebala da utjeće na sastanke vijeća, tako što će ih nadahnuti da donose mudre odluke<ref name="MW"/>. Na zidu nasuprot ''Maeste'' je freska u čast proslave pobjede sienskih i firentinskih trupa nad Castrucciom Castracanijem iz Lucce, iz 1328. godine. Prikaz je sažet na trenutak kada je Guidoricio da Fogliani, koji je bio zapovjednik sienskih trupa, osvojio prvu utvrdu, te jaše prema drugoj, no nema prikaza njegove vojske. Freska je zapravo simbol gradske moći. Ovakvi prikazi događaja iz gradske povijesti, od kraja 13. st. postaju vrlo brojni<ref name="MW">Tea Gudek, [http://www.medievalwall.com/hrvatski/wp-content/uploads/2010/03/Sekularne-teme-u-slikarstvu-Trecenta.pdf Sekularne teme u slikarstvu Trecenta], Medieval Wall, 10. veljače 2010. Pristupljeno 3. prosinca 2016.</ref>.