Simon van der Meer: razlika između inačica

'''Simon van der Meer''' ([[Hag]], 24. studenog 1925. – [[Ženeva]], 4. ožujka 2011.), nizozemski [[fizičar]]. [[Diploma|Diplomirao]] (1952.) na Visokoj tehničkoj školi fizike u [[Delft]]u. Bio je zaposlen u Philipsovim laboratorijima u [[Eindhoven]]u (od 1952. do 1956.) i na [[CERN]]-u u [[Ženeva|Ženevi]] (od 1956. do 1990.). Radio je na konstrukciji [[sinkrotron]]a od 28 G[[eV]], te bio idejni začetnik i konstruktor uređaja za fokusiranje snopova [[Elementarna čestica|elementarnih čestica]], što je omogućilo otkriće [[W i Z bozoni|W-bozona i Z-bozona]]. Za taj doprinos dobio je [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] 1984. s [[Carlo Rubbia|C. Rubbijom]]. <ref> '''Meer, Simon van der''', [https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39866] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 20. ožujka 2020.</ref>

'''W-bozon''' (oznaka W^±) je [[subatomska čestica]] koja kao prijenosnik [[slaba nuklearna sila|temeljne slabe nuklearne sile]] postoji u dva [[Električni naboj|električki nabijena]] stanja, u negativnom stanju je [[čestica]], a u pozitivnom stanju je [[antičestica]]. Sa Z-bozonom, [[gluon]]om i [[foton]]om čini skupinu [[Baždarni bozoni|baždarnih bozona]] [[Elektroslaba teorija|elektroslaboga]] i jakoga međudjelovanja ([[jaka nuklearna sila]]). W-bozoni otkriveni su 1983. u [[CERN]]-u u Ženevi, u skladu s predviđanjima modela [[Sheldon Lee Glashow|S. L. Glashowa]], [[Steven Weinberg|S. Weinberga]] i [[Abdus Salam|A. Salama]] ([[Nobelova nagrada za fiziku]] 1979.). Njihova razmjerno velika [[masa]], ''m_W'' = 80,385 ± 0,015 GeV/c², objašnjava kratkodosežnost i izrazito malu jakost slabe sile pri uobičajenim niskoenergijskim procesima subatomskih čestica. <ref> '''W-bozon''', [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=65896] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 18. ožujka 2020.</ref>

'''Z-bozon''' (oznaka Z) je subatomska čestica koja je prijenosnik temeljne slabe sile, električki je neutralna i sama sebi antičestica. S W-bozonom, gluonom i fotonom čini baždarne bozone elektroslaboga i jakoga međudjelovanja. Z-bozoni otkriveni su 1983. u CERN-u u Ženevi, u skladu s predviđanjima modela [[Sheldon Lee Glashow|S. L. Glashowa]], [[Steven Weinberg|S. Weinberga]] i [[Abdus Salam|A. Salama]] ([[Nobelova nagrada za fiziku]] 1979.). Njihova razmjerno velika masa, ''m_Z'' = 91,1875 ± 0,0021 GeV/c², objašnjava kratkodosežnost i izrazito malu jakost slabe sile pri uobičajenim niskoenergijskim procesima subatomskih čestica. <ref> '''Z-bozon''', [https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69649] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 20. ožujka 2020.</ref>