Slovenski jezik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 3; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8 |
RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 16:
'''Slovenski jezik''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=slv slv]) je materinski jezik oko 2 milijuna ljudi u [[Slovenija|Republici Sloveniji]], gdje je službeni jezik (1.730.000 u Sloveniji (1991 popis).), te u [[Austrija|Austriji]] (oko 18.000 u Koruškoj i Štajerskoj; popis), [[Italija|Italiji]] (oko 100.000 u [[Trst]]u, [[Gorica (pokrajina)|Gorici]], Beneškoj Sloveniji, Reziji i Kanalskoj dolini), [[Mađarska|Mađarskoj]] (3190; popis iz 2001.)<ref>[http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=slv Ethnologue (16th)]</ref> i [[Hrvatska|Hrvatskoj]] (11.800 – 13.100). Broj slovenskih emigranata u [[Amerika|Americi]], Zapadnoj Europi i [[Australija|Australiji]] procjenjuje se na oko 400.000.
Najstariji pisani spomenici koji pokazuju tipične slovenske jezične crte jesu ''"Brižinski spomenici"''. Oni su pisani latinicom a nastali su između 927. i 1039. godine (prema rezultatima paleografske analize), no tekstovi koje sadrže oblikovani su već ranije (vjerojatno u [[8. stoljeće|8. stoljeću]]).<ref>{{citiranje www |naslov=Brižinski spomeniki, Elektronska znanstvenokritična izdaja |izdavač=Inštitut za slovensko literaturo in literarne vede ZRC SAZU, Ljubljana |godina=2006
U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] još nije došlo do nastanka književnih djela na slovenskom jeziku, osim crkvenih molitvenika i kronoloških zapisa, tako da tek od polovice [[16. stoljeće|16. stoljeća]] i vremena [[Reformacija|reformacije]] možemo govoriti o izgradnji slovenskoga književnog jezika. Taj je jezik izgrađen većim dijelom na donjokranjskim i panonskim a tek manjim dijelom na gornjokranjskim govorima. Njegov je začetnik [[Primož Trubar]] koji je [[1550.]] tiskao ''"Katekizam"'' i ''"Abecedarij"'', [[1557.]] – [[1560.]] preveo ''"Novi zavjet"'' te [[1564.]] izdao slovenski crkveni red ''"Cerkovna ordninga"''. Prvu je slovensku gramatiku ''"Arcticae horulae"'' [[1584.]] napisao [[Adam Bohorič]], a prvi rječnik (njemačko-latinsko-slovensko-talijanski) [[1592.]] [[Jeronim Megiser]].
[[Protureformacija]] je zaustavila ta nastojanja, tako da se tek potkraj [[18. stoljeće|18. stoljeća]] ponovno pojavljuju pokušaji utemeljenja slovenskoga književnog jezika. Između [[1784.]] i [[1802.]] prevedena je na slovenski katolička Biblija, a [[1768.]] pojavljuje se i ''"Kranjska gramatika"'' (''Crainerischen Grammatik'') [[Mark Pohlin|Marka Pohlina]]. Veliku je važnost za utemeljenje književnog jezika imala i ''"Grammatik der Slavischen Sprache in Krain, Kaernten und Steyermark"'' [[Jernej Kopitar|Jerneja Kopitara]] iz [[1808.]] godine. Jezična je norma definitivno uspostavljena tek u [[1840-ih|četrdesetim godinama 19. stoljeća]] nakon dugotrajnih rasprava. Važnu je ulogu u izgradnji slovenskoga književnog jezika imao i [[Valentin Vodnik]].
Izražajne su se mogućnosti novoga književnog jezika u punom sjaju pokazale u književnosti. [[France Prešeren]] začetnik je slovenske poezije, a proznu su književnost utemeljili [[Fran Levstik]] i [[Ivan Cankar]]. Do kraja je konstituiranje slovenskog jezika u [[19. stoljeće|19. stoljeću]] dovedeno pojavom dvosveščanoga slovensko-njemačkog rječnika [[Maks Pleteršnik|Maksa Pleteršnika]] ([[1894.]]/[[1895.]]) i pravopisom [[Fran Levec|Frana Levca]] ([[1899.]]). Danas je slovenski standardni jezik stabilan, dobro opisan i istražen. Među obiljem publikacija o njemu valja istaknuti petosveščani ''"Slovar slovenskega knjižnega jezika"'' ([[1970.]] – [[1991.]]) Slovenske akademije znanosti i umetnosti, ''"Etimološki slovar slovenskega jezika"'' [[France Bezlaj
== Slovenska abeceda ==
Redak 56:
'''Slovenski jezik''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=slv slv]) je materinski jezik oko 2 milijuna ljudi u [[Slovenija|Republici Sloveniji]], gdje je službeni jezik (1.730.000 u Sloveniji (1991 popis).), te u [[Austrija|Austriji]] (oko 18.000 u Koruškoj i Štajerskoj; popis), [[Italija|Italiji]] (oko 100.000 u [[Trst]]u, [[Gorica (pokrajina)|Gorici]], Beneškoj Sloveniji, Reziji i Kanalskoj dolini), [[Mađarska|Mađarskoj]] (3190; popis iz 2001.)<ref>[http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=slv Ethnologue (16th)]</ref> i [[Hrvatska|Hrvatskoj]] (11.800 – 13.100). Broj slovenskih emigranata u [[Amerika|Americi]], Zapadnoj Europi i [[Australija|Australiji]] procjenjuje se na oko 400.000.
Najstariji pisani spomenici koji pokazuju tipične slovenske jezične crte jesu ''"Brižinski spomenici"''. Oni su pisani latinicom a nastali su između 927. i 1039. godine (prema rezultatima paleografske analize), no tekstovi koje sadrže oblikovani su već ranije (vjerojatno u [[8. stoljeće|8. stoljeću]]).<ref>{{citiranje www |naslov=Brižinski spomeniki, Elektronska znanstvenokritična izdaja |izdavač=Inštitut za slovensko literaturo in literarne vede ZRC SAZU, Ljubljana |godina=2006
U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] još nije došlo do nastanka književnih djela na slovenskom jeziku, osim crkvenih molitvenika i kronoloških zapisa, tako da tek od polovice [[16. stoljeće|16. stoljeća]] i vremena [[Reformacija|reformacije]] možemo govoriti o izgradnji slovenskoga književnog jezika. Taj je jezik izgrađen većim dijelom na donjokranjskim i panonskim a tek manjim dijelom na gornjokranjskim govorima. Njegov je začetnik [[Primož Trubar]] koji je [[1550.]] tiskao ''"Katekizam"'' i ''"Abecedarij"'', [[1557.]] – [[1560.]] preveo ''"Novi zavjet"'' te [[1564.]] izdao slovenski crkveni red ''"Cerkovna ordninga"''. Prvu je slovensku gramatiku ''"Arcticae horulae"'' [[1584.]] napisao [[Adam Bohorič]], a prvi rječnik (njemačko-latinsko-slovensko-talijanski) [[1592.]] [[Jeronim Megiser]].
[[Protureformacija]] je zaustavila ta nastojanja, tako da se tek potkraj [[18. stoljeće|18. stoljeća]] ponovno pojavljuju pokušaji utemeljenja slovenskoga književnog jezika. Između [[1784.]] i [[1802.]] prevedena je na slovenski katolička Biblija, a [[1768.]] pojavljuje se i ''"Kranjska gramatika"'' (''Crainerischen Grammatik'') [[Mark Pohlin|Marka Pohlina]]. Veliku je važnost za utemeljenje književnog jezika imala i ''"Grammatik der Slavischen Sprache in Krain, Kaernten und Steyermark"'' [[Jernej Kopitar|Jerneja Kopitara]] iz [[1808.]] godine. Jezična je norma definitivno uspostavljena tek u [[1840-ih|četrdesetim godinama 19. stoljeća]] nakon dugotrajnih rasprava. Važnu je ulogu u izgradnji slovenskoga književnog jezika imao i [[Valentin Vodnik]].
Izražajne su se mogućnosti novoga književnog jezika u punom sjaju pokazale u književnosti. [[France Prešeren]] začetnik je slovenske poezije, a proznu su književnost utemeljili [[Fran Levstik]] i [[Ivan Cankar]]. Do kraja je konstituiranje slovenskog jezika u [[19. stoljeće|19. stoljeću]] dovedeno pojavom dvosveščanoga slovensko-njemačkog rječnika [[Maks Pleteršnik|Maksa Pleteršnika]] ([[1894.]]/[[1895.]]) i pravopisom [[Fran Levec|Frana Levca]] ([[1899.]]). Danas je slovenski standardni jezik stabilan, dobro opisan i istražen. Među obiljem publikacija o njemu valja istaknuti petosveščani ''"Slovar slovenskega knjižnega jezika"'' ([[1970.]] – [[1991.]]) Slovenske akademije znanosti i umetnosti, ''"Etimološki slovar slovenskega jezika"'' [[France Bezlaj
== Slovenska abeceda ==
Redak 95:
== Izvori ==
{{izvori|30em}}
== Vanjske poveznice ==
Redak 131:
== Izvori ==
{{izvori|30em}}
== Vanjske poveznice ==
| |||