Stjepan Postum: razlika između inačica

'''Stjepan Postum''' ili '''Postuhmni''' ([[1236.]] -– [[10. travnja]] [[1271.]]), nepriznati ugarski kraljević iz dinastije [[Arpadovići|Arpadovića]], najmlađi sin [[Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo|hrvatsko-ugarskog kralja]] [[Andrija II.|Andrije II.]] (1205.- – 1235.) i njegove treće supruge Beatrice d'Este. Rodio se nakon očeve smrti, pa su mu starija braća, kralj [[Bela IV.]] (1235.- – 1270.) i [[herceg]] [[Koloman (herceg)|Koloman]] osporavala pravo na dinastičke i [[knez|kneževske časti]], smatrajući ga plodom kraljičine nevjere s [[palatin]]om i [[ban]]om [[Dionizije od Turja|Dionizijem]]. Zbog toga je živio u progonstvu, prvo u [[Sveto Rimsko Carstvo|Njemačkoj]], a zatim u [[Venecija|Veneciji]], gdje je Beatrice stavila sina i sebe popd [[dužd]]evu zaštitu.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 194.</ref>

Godine [[1242.]] kralj Bela IV. se zaratio s [[Mletačka Republika|Mletačkom Republikom]] zbog grada [[Zadar|Zadra]], koji je želio preoteti Veneciji. Međutim, vojska hrvatskog hercega i bana Dionizija bila je [[ljeto|ljeti]] [[1243.]] potučena pred Zadrom, te se Bela mirom u slavonskom gradu Glažu [[1244.]] godine, odrekao prava na Zadar, a dužd se obavezao da neće podupirati "''nekog Lombarda''" Stjepana, "''tobožnjeg sina kralja Andrije''", koji je tada živio u Veneciji i za koga je njegova majka, kraljica Beatrica tražila poslije Kolomanove smrti hrvatsko herceštvo.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 199.</ref>

Godine [[1263.]] Stjepan se, u izbjeglištvu u Venciji, oženio mletačkom plemkinjom [[Tomasina Morosini|Tomasinom Morossini]] (o.1250.- – 1300.) s kojom je imao sina [[Andrija III. Mlečanin|Andriju]] (rođ. o. 1265.), budućeg hrvatsko-ugarskog kralja s kojim se ugasila dinastija Arpadovića u muškoj lozi.

Poslije smrti brata Bele IV. [[1270.]] godine, Stjepan Postum je ponovno zatražio svoje kraljevsko i [[hrvatski herceg|herceško]] pravo te je stvorio savez sas češkim kraljem [[Premysl Otakar II.|Premyslom Otakarom II.]] koji mu je trebao pomoći da zadobije svoja baštinska prava u [[Ugarska|Ugarskoj]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Međutim, nakon što se češki kralj nakon vojnog sukoba sas hrvatsko-ugarskim kraljem [[Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepanom V.]] odrekao zahtjeva na [[Austrija|Austriju]] sa [[Štajerska|Štajerskom]], [[Koruška|Koruškom]] i [[Kranjska|Kranjskom]], obećao je i da će prekinuti savezništvo sa Stjepanom Postumom, sinom kralja Andrije II.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 203.</ref>

* ''Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.- – 1526., prvi dio, Marjan tisak, Split, 2004.'' {{ISBN|953-214-197-9}}