Cilj ove discipline je omogućiti da se preko ostalih bogoslovskih [[spoznaja]] dođe do bogoslovskog poimanja i vrjednovanjavrednovanja [[čovjek]]a kao bogolike krune svega stvorenoga, čovjeka kao slike [[Bog|Božje]], kao jedinog ovozemaljskog subesjednika "Onoga koji jest". Time se ističe da je čovjek biće koje traži komunikaciju, koji je upućen na druge ljude, sebi sličnima, ali i na to da je po tome čovjek usmjeren prema [[Transcendencija|Transcendenciji]], da treba i može komunicirati s njom. Osim toga, naglašava da je Bog mjera i jamstvo ljudskog [[dostojanstvo|dostojanstva]], jer u [[Isus Krist|Isusu Kristu]] čovjek susreće istinu o sebi, dokraja razrješava zagonetku čovjeka, a da pri tome ne uklanja dramu [[sloboda|slobode]] svake pojedine osobe, jer je time zajamčena i čovjekova izvornost, neponovljivost i veličina, dok u suprotnom, ako čovjek smatrajući Boga takmacem postaje mjera svega, ljudski život postaje besmislenim, pretijesnim, neizdržljivim i čak često tragičnim i očajnim.
