Trilateralna komisija: razlika između inačica

Izdaje razne izvještaje (''"Trilateral papers"'') kojima se želi utjecati na globalna kretanja; tako na samom početku djelovanja Trilateralne komisije nalazimo izvještaj "Kriza demokracije" ("''The Crisis of Democracy: On the Governability of Democracies''") iz 1975., od znamenitog [[Samuel P. Huntington|Samuela P. Huntingtona]];<ref>[http://www.rockarch.org/collections/family/jdr3/ ''The Crisis of Democracy: On the Governability of Democracies''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130128040905/http://www.rockarch.org/collections/family/jdr3/ |date=28. siječnja 2013. }}, Michael J. Crozier, Samuel P. Huntington i Joji Watanuki, The Trilateral Comission 1975., pristupljeno 11.02.2014.</ref>; autor se u tom radu zalaže za demokraciju s manje sudionika i procedura, ali više autoriteta vlasti.

Među utjecajnim pripadnicima Trilateralne komisije nalazimo primjere [[Henry Kissinger|Henrya A. Kissingera]], bivšeg državnog tajnika SAD-a i dobitnika [[Nobelova nagrada za mir|Nobelove nagrade za mir]] 1973.; [[Madeleine Albright|Madeleine K. Albright]], američke državne tajnice (tj. ministrice vanjskih poslova) za vrijeme predsjedništva [[Bill Clinton|Billa Clintona]]; Susan E. Rice, savjetnice predsjednika SAD za nacionalnu sigurnost (2013.-); [[Mario Monti|Marija Montija]], bivšeg člana [[Europska komisija|Europske komisije]] (1995.- – 2004.) i premijera [[Italija|Italije]] (2012.- – 2013.); također [[Enrico Letta|Enrica Lettu]], bivšeg premijera Italije (2013.- – 2014.); Federicu Guidi, ministricu gospodarstva Italije (2014.-); [[Alan Greenspan|Alana Greenspana]], dugogodišnjeg (1987.- – 2006.) šefa [[Sustav federalnih rezervi|Sustava federalnih rezervi (FED)]]; Paula Volckera, koji je bio šef FED-a 2009.- – 2011. (inače je Volcker bio rukovodilac u tvrtkama iz konglomerata Rockefellerovih, poput Chase Manhattan Bank i Rockefeller Group, Inc.); Jeana-Claudea Trichettea, bivšeg šefa [[Europska središnja banka|Europske središnje banke]] (2003.- – 2011.); Jeana Lemierrea, predsjednika banke BNP Paribas i bivšeg predsjednik [[Europska banka za obnovu i razvitak|EBRD]]; [[Lucas Papademos|Lucasa Papademosa]], bivšeg guvernera Nacionalne banke Grčke (1994.- – 2002.), viceguvernera [[Europska središnja banka|Europske središnje banke]] (2002.- – 2010.) i bivšeg premijera Grčke (2011.- – 2012.); Györgyja Surányija, bivšeg guvernera Nacionalne banke Mađarske (1990.- – 1991. i 1995.- – 2001.); Mugura Isarescua, bivšeg premijera Rumunjske (1999.- – 2000.) i guvernera Nacionalne banke Rumunjske (1990.- – 1999. i 2000.-); Mareka Belku, bivšeg premijera Poljske (2004.- – 2005.) i guvernera Nacionalne banke Poljske (2010.-); [[Herman Van Rompuy|Hermana Van Rompuya]], bivšeg premijera Belgije (2008.- – 2009.) i [[Predsjednik Europskog vijeća|predsjednika Europskog vijeća]] (2009.- – 2014.); [[Margethe Vestager|Margrethe Vestager]], [[Europski povjerenik|europsku povjerenicu]] za konkurenciju (2014.-); Elsbeth Tronstad, državnu tajnicu u ministarstvu vanjskih poslova Norveške (2001.- – 2002. i 2015.-); Sylviju Mathews Burwell, ministricu zdravstva i socijalne skrbi SAD (2014.-); Yasuhisu Shiozakija, ministra zdravstva i socijalne skrbi Japana (2014.-); Georgea Vassilioua, bivšeg predsjednika Cipra (1988.- – 1993.); Johna Brutona, bivšeg premijera Irske (1994.- – 1997.); Lee Hong-kooa, bivšeg premijera Republike Koreje (1994.- – 1995.); Mikea Moorea, bivšeg premijera Novog Zelanda (1990.) i generalnog direktora [[Svjetska trgovinska organizacija|Svjetske trgovinske organizacije]] (1999.- – 2002.), Eska Ahoa, bivšeg premijera Finske (1991.- – 1995); [[Carl Bildt|Carla Bildta]], bivšeg premijera (1991.- – 1994.) i potom ministra vanjskih poslova [[Švedska|Švedske]] (2006.- – 2014.), svojedobno [[Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu|Visokog predstavnika za BiH]] (1995.- – 1997.); Toomasa Hendrik Ilvesa, predsjednika [[Estonija|Estonije]] (2006.-).

Iz Hrvatske su u članstvo Trilateralne komisije primljeni [[Kolinda Grabar-Kitarović]], bivša ministrica vanjskih poslova i europskih integracija RH, potom pomoćnica glavnog tajnika [[NATO]]-a, a od 2015. četvrta Hrvatska predsjednica; [[Franjo Luković]], predsjednik uprave [[Zagrebačka banka|Zagrebačke banke d.d.]] i predsjednika Nadzornog odbora [[Europapress Holding|Europapress Holdinga]]a; te odvjetnik [[Marijan Hanžeković]] (predsjednik Europapress Holdinga, 2015.).<ref>[http://trilateral.org/download/files/TC_list_11_15.pdf Popis članova], službene stranice Trilateralne komisije, pristupljeno 19. prosinca 2015.</ref> Nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović stupila na dužnost Predsjednice Republike Hrvatske ona je odstupila iz mjesta u toj komisiji - kako je i uobičajeno za članove koji stupaju na javne dužnosti; ubrzo potom je u Trilateralnu komisiju iz Hrvatske izabran poslovni čovjek [[Emil Tedeschi]].<ref>[http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/338979/Hanzekovic-Kako-sam-postao-clan-kontroverzne-Trilaterale.html "Hanžeković: Kako sam postao član kontroverzne 'Trilaterale'"], tportal 21.6.2014.</ref> <ref>[https://www2.presscut.hr/en/blog/emil_tedeschi_takes_grabar_kitarovics_seat_on_trilateral_commission_131349/ "Emil Tedeschi takes Grabar Kitarovic's seat on Trilateral Commission"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180717183450/https://www2.presscut.hr/en/blog/emil_tedeschi_takes_grabar_kitarovics_seat_on_trilateral_commission_131349/ |date=17. srpnja 2018. }}, "presscut", 20.10.2015</ref> 2020. godine, na listi članova Trilateralne komisije je i ime [[Ivana Dragičević|Ivane Dragičević]], voditeljica i izvršna producentica [[N1|N1 televizije]] u Zagrebu.<ref>{{Citiranje weba |url=http://hr.n1info.com/Tv-lica/a350881/Ivana-Dragicevic.html |title=Ivana Dragičević|author=|date=|work=|language= |publisher=N1 |accessdate=16. srpnja 2020.}}</ref>