Umjetno disanje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
|||
Redak 9:
== Metoda usta na nos ==
Osoba koja pruža pomoć klekne kraj unesrećenoga, koji leži na [[leđa|leđima]]. Nastoji mu se osloboditi dišne puteve. [[Glava]] unesrećene osobe zabaci se prema dolje. [[Prsti]]ma jedne [[ruke]] podigne se [[brada]] i lagano se gura prema naprijed tako, da se nesrećeneome zatvore [[usta]]. Druga ruka je na čelu unesrećenoga, da mu se lagano zabaci glava. Osoba koja pruža pomoć udahne [[zrak]] i svojim usnama obuhvati [[nos]] unesrećenoga te upuše zrak u njegov nos.
== Metode i oprema ekipa prve pomoći ==
Opremljene ekipe hitne pomoći prohodnost dišnog puta i umjetno disanje izvode pomoću odgovarajuće opreme. Tako u ALS postupcima za održavanje prohodnosti dišnog puta koristimo orofaringealni i nazofaringealni tubus, masku sa samoširećim balonom, [[endotrahealni
Umjetno disanje se izvodi ili pomoću samoširećeg balona ili korištenjem [[respirator]]a. Prednost samoširećeg balona i respiratora u odnosu na usta spasioca je što bolesniku možemo dostaviti povećanu koncentraciju [[kisik]]a, u odnosu na 16 % kisika u izdahnutom zraku spasioca.
Redak 20:
Grčki liječnik Galen možda je bio prvi koji je opisao umjetnu ventilaciju: "Ako uzmete mrtvu životinju i kroz trsku ispušete zrak kroz grkljan, ispunit ćete joj bronhije i gledati kako pluća postižu najveće rastezanje." I Vesalius opisuje ventilaciju umetanjem trske ili trske u dušnik životinja.
1773. engleski liječnik William Hawes (1736-1808) počeo je objavljivati
Radovi engleskog liječnika i fiziologa Marshalla Halla iz 1856. preporučuju da se ne koristi bilo koja vrsta mijeha/ventilacija s pozitivnim tlakom, stavovi koji su vladali nekoliko desetljeća. Uobičajena metoda vanjske ručne manipulacije, uvedena 1858., bila je "Silvesterova metoda" koju je izumio dr. Henry Robert Silvester u kojoj se pacijent polaže na leđa, a ruke mu se podižu iznad glave kako bi se olakšalo udisanje, a zatim se pritisnu uz prsima za pomoć pri izdisaju. Još jednu ručnu tehniku, metodu "sklonog pritiska", uveo je Sir Edward Sharpey Schafer 1903. godine. Ona je uključivala stavljanje pacijenta na trbuh i pritisak na donji dio rebara. Bila je to standardna metoda umjetnog disanja koja se desetljećima učila u Crvenom križu i sličnim priručnicima prve pomoći, sve dok reanimacija usta na usta nije postala omiljena tehnika sredinom stoljeća.
Redak 26:
Nedostaci ručne manipulacije naveli su liječnike 1880 -ih da dođu do poboljšanih metoda mehaničke ventilacije, uključujući "Fell metodu" ili "Fell Motor" dr. Georgea Edwarda Fella, koja se sastoji od mijeha i ventila za disanje za prolazak zraka kroz traheotomiju i njegova suradnja s dr. Josephom O'Dwyerom u izumu aparata Fell-O'Dwyer, mijeha i instrumenata za umetanje i vađenje cijevi niz dušnik pacijenata. Takve su se metode još uvijek smatrale štetnim i nisu usvajane dugi niz godina.
Opskrba mehaničkom ventilacijom postala je 2020. središnje pitanje službenika javnog zdravstva zbog nestašice povezane s pandemijom koronavirusa 2019.
== Izvori ==
|