Vatrostalna glina: razlika između inačica

Vatrostalni materijali su prirodni ili umjetni [[kovina|nekovinski]] [[Građevinskigrađevinski materijal|građevinski materijali]]i (uobičajeno [[keramika|keramički materijali]]) čije je [[talište]] najmanje 1580 °C, a da se pri tome ne deformira. Za [[kakvoća|kakvoću]] vatrostalnog materijala još su odlučujući temperatura pri kojoj se materijali pod [[tlak]]om omekšavaju, propusnost za [[plin]]ove, otpornost prema temperaturnim promjenama i prema kemijskim utjecajima. Vatrostalni keramički materijali se uglavnom dijele na:

* neutralne (glavni sastojak je [[Glina (tlo)|glina]], kaolin, glinica, [[kromit]] ili [[ugljen]] s visokim postotkom [[ugljik]]a). <ref> "Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga Zagreb 2009.</ref>

Šupljikave vatrostalne opeke ili toplinsko – izolacione šupljikave vatrostalne opeke koriste se za [[peć]]i kod kojih se traži održavanje stalne temperature. To su lake i porozne opeke dobijene posipanjem miješane gline s [[ugljen]]om prašinom. U toku pečenja opeke, dodate čestice [[ugljik]]a izgaraju i ostaju [[plin]]ski mjehurići. Na taj način dobivaju se porozne opeke lakše za trećinu od punih, ali s približno toliko boljom [[Toplinska izolacija|toplinskom izolacijom]]. Uglavnom se šupljikave opeke upotrebljavaju za peći srednjih temperatura namijenjenih za [[Tvrdo lemljenje|lemljenje]] i [[toplinska obrada|toplinsku obradu]]. Koriste se i za vanjski ozid visokih peći, da bi se smanjili toplotni gubici kroz njihove zidove. <ref> "Tehnička enciklopedija", glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>