Ogorčenost seljaka bila je reakcija na osam ubijenih seljaka u [[Sibinj|Sibinju]]u [[19. veljače]] 1935. godine ([[Sibinjske žrtve]]) iz obližnjih okolnih sela i [[Donji Andrijevci|Donjih Andrijevaca]] u događajima poznatijim u povijesti kao '''''Buna seljaka brodskog Posavlja'''''.<ref name="jutarnji.hr">Željko Mužević, Aleksandra Primorac, [https://www.jutarnji.hr/arhiva/sjecanje-na-zrtve-u-vrijeme-napetosti-sa-susjedima/3844410/ ''Sjećanje na žrtve u vrijeme napetosti sa susjedima''], jutarnji.hr, 19. veljače 2007., pristupljeno 26. siječnja 2018.</ref>
Dana [[20. veljače]] 1935. godine na Gradskom groblju u Brodu ubijeno je šest seljaka iz Ruščice i Gornje Vrbe koji su, kao i sibinjski seljaci, prosvjedovali protiv velikosrpskog terora.
Redak 14:
# Franjo Borevković (iz Gornje Vrbe).<ref name="jutarnji.hr"/>
Nakon veljačkih zbivanja u Brodskom [[kotar|kotaru]]u žandarmerijske su patrole svakodnevno krstarile selima i pazile na svaki korak žitelja. Zaredali su pregledi [[selo|seoskih]] kuća, od seljaka je oduzeto [[oružje]] - ponajviše [[puška|lovačke puške]]. Seljaci su se zbog takvih postupaka žalili mjerodavnim organima. Tako su se žene uhićenih požalile »zbog zlostavljanja njihovih muževa, djece i njih samih«. Službenik im je odgovorio da ih »treba sve poubijati, poklati i ponaticati na bajunete.«<ref>Ivančica Marković Matanović, [http://www.matica.hr/hr/337/sibinjske-zrtve-1935-2005-20980/ ''Sibinjske žrtve 1935.-2005.''], ''[[Hrvatska revija]]'', [http://www.matica.hr/hr/337/ br. 1, 2005.]</ref>
Upravo taj mali i opori dijalog seljanki i službenika [[režim|režima]]a predstavlja najbolji sukus situacije i zbivanja u Brodskom kotaru tijekom 1935. godine, ali i ranijih godina.
Izrazita je nesnošljivost režima prema narodu koji je izražavao snažnu odanost [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatskoj seljačkoj stranci]] i hrvatskoj nacionalnoj ideji. Zbog te ideje i njezina oživotvorenja seljaci sela iz okolice Slavonskog Broda bili su spremni dati i život.
