Čelični lijev: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 1) #IABot (v2.0.8
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 4:
[[Datoteka:Castings fresh from the heat treatment furnace.jpg|mini|desno|300px|Čelični lijev nakon 12 sati toplinske obrade na temperaturi od 1 200 °C (Goodwin Steel Castings Ltd. - [[Ujedinjeno kraljevstvo]]).]]
 
'''Čelični lijev''' je namijenjen za izradu dijelova od [[čelik]]a konačnog oblika, tj. dijelova koji se naknadno ne obrađuju nekim od postupaka plastične obrade (npr. valjanjem, [[kovanje]]m itd.). Čelični lijev se dijeli na nelegirani (ugljični) čelični lijev i na [[legura|legirani]] čelični lijev. Ugljični čelični lijev prema sadržaju [[ugljik]]a može biti niskougljični (manje od 0,2% C), srednjeugljični (0,2 – 0,5% C) i visokougljični čelični lijev (više od 0,5% C). Legirani čelični lijev se svrstava u dvije grupe: niskolegirani (manje od 5% legirnih elemenata) i visokolegirani čelični lijev (više od 5% legirnih elemenata). <ref> "Tehnička enciklopedija", glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>
 
==Nelegirani ili ugljični čelični lijev==
Redak 13:
Struktura čeličnog lijeva je u niskougljičnim i srednjeugljičnim čeličnim ljevovima je [[ferit]]na i feritno-[[perlit]]na. Ugljični ljevovi s 0,86% C imaju perlitnu strukturu. Ako u lijevu ima više ugljika, mreža sekundarnog [[cementit]]a okružuje perlit. U velikim odljevcima i na mjestima gdje se lijev jako pregrije, pojavljuju se [[Widmanstättenove figure|Widmanstättenovova struktura]] kao najgrublja [[mikrostruktura]]. U toj su strukturi grube feritne iglice razdijeljene po perlitu. Ta se struktura može odstraniti naknadnim [[žarenje]]m. Makrostruktura čeličnog lijeva većinom je [[dendrit]]ska.
 
Mehanička svojstva čeličnog lijeva ovise o kemijskom sastavu, strukturi lijeva i [[toplinska obrada|toplinskoj obradi]]. Čelični lijev posjeduje, za razliku od ostalih ljevova, veliku [[čvrstoća|čvrstoću]], žilavost i istezljivost. Većina lijevanih čelika može se bez poteškoća obrađivati, [[Zavarivanje|variti]] i kovati. Svojstva čeličnog lijeva propisuje HRN C.J3.011. <ref>[http://www.simet.unizg.hr/nastava/predavanja/Fizikalna%20metalurgija%20I.pdf/view] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140704150245/http://www.simet.unizg.hr/nastava/predavanja/Fizikalna%20metalurgija%20I.pdf/view |date=4. srpnja 2014. }} "Fizikalna metalurgija I", dr.sc. Tanja Matković, dr.sc. Prosper Matković, www.simet.unizg.hr, 2011.</ref>
 
==Legirani čelični lijev==
Redak 21:
Nelegirani ili ugljični čelični lijev, uz sva poboljšanja, nije prikladan za lagane strojograđevne konstrukcije, jer nije dovoljno prokaljiv. Tek razvojem kvalitetnog legiranog čelika dobiven je [[Konstrukcijsko strojarstvo|konstrukcijski]] materijal prikladan za [[Strojevi|strojogradnju]]. Svojstva se legiranog čelika uglavnom poboljšavaju toplinskom obradom, pa se zato ta vrsta čelika zove i '''čelični lijev za poboljšanje'''. U tu se grupu svrstavaju ljevovi legirani niklom (1 – 3% Ni), kromom (0,9 – 1,2% Cr), krom-niklom (0,6 – 1,3% Cr i 1,5 – 4,2% Ni), krom-molibdenom (0,8 – 1,1% Cr i 0,15 – 0,25% Mo), krom-manganom (1,2 – 1,8% Cr i 1 – 1,4% Mn), silicijem (1,5% Si) i bakrom (1,5 – 2% Cu, do 1% Cr i do 0,2% Mo).
 
U početku se čelični lijev za poboljšanje s [[Vlačna čvrstoća|čvrstoćom]] više od 700 N/mm<sup>2</sup> izrađivao samo legiranjem s niklom i nikal-kromom. Kasnije se, zbog ekonomskih razloga, počeo nikal u ljevovima legiranim krom-niklom nadomještati molibdenom. Krom-molibdenski čelici pokazali su čak određene prednosti pred krom-nikalnim, tako da su ih gotovo potpuno zamijenili. Poboljšane vrste krom-molibdenskih ljevova imaju čvrstoću do 1000 N/mm<sup>2</sup> pri debljini stijenki do 80 [[metar|mm]]. Za čvrstoću veću od 1000 N/mm<sup>2</sup> primjenjuje se krom-nikal-molibdenski čelici. U tu se grupu ubrajaju čelici koji imaju do 5% legirnih elemenata i čvrstoću od 700 – 1200 N/mm<sup>2</sup>. <ref> "Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga Zagreb 2009.</ref>
 
===Čelični lijev mehanički otporan pri povišenim temperaturama===
Redak 32:
 
===Vatrootporni čelični lijev===
Vatrootporni čelični lijev otporan je na utjecaj agresivne [[plin]]ske atmosfere pri temperaturama iznad 600 ºC, a osim toga i pri povišenim [[temperatura]]ma trajno zadržavaju propisanu [[čvrstoća|čvrstoću]]. Osnovni legirni element vatrootpornih ljevova je [[krom]], koji tvori na površini gust i dobro prionjiv oksidni sloj. [[Nikal]] povećava postojanost i toplinsku otpornost. Ako u plinu ima [[sumpor]]a, nije preporučljivo dodati nikal. Ugljik do 0,3% povećava toplinsku otpornost. Silicij povećava vatrootpornost (dodaje se do 2,5%). Vatrootporni ljevovi jesu kromni ljevovi koji ne oksidiraju, ali imaju malu toplinsku otpornost, i krom-nikalni ljevovi koji su i toplinski otporni. Feritni kromni čelici i austenitni krom-nikalni čelici nemaju faznih promjena, pa se ravnomjerno rastežu. Stoga oksidni sloj ne puca i ne ljušti se s površine. <ref>[http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zm/pdf/nastava/tehnologija_obrade_I/podloge/LEGURE%20ZA%20LIJEVANJE-----PREDAVANJE,%20L..pdf]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} "Legure za lijevanje", www.riteh.uniri.hr, 2011.</ref>
 
===Čelični lijev za alate===
[[Alat]]i su se ranije izrađivali samo od [[kovanje|kovanog]] čelika, a danas se bez posebnih poteškoća mogu lijevati npr. matrice, trnovi i glodala. Lijevani alati moraju imati veliku otpornost prema trošenju, žilavost i postojanost pri promjenama temperature. Pravilnim legiranjem i odgovarajućom toplinskom obradom mogu se postići propisana svojstva čeličnog lijeva za alate. Alatni čelici dijele se prema legirnim elementima u nikalne ljevove, krom-molibdenske ljevove, krom-nikal-vanadijske ljevove, krom-molibden-vanadijske ljevove i u krom-nikal-vanadij-volframske ljevove. <ref> "Specijalni čelici", skripta - Sveučilište u Zagrebu, www.simet.unizg.hr, 2011.</ref>
 
==Proizvodnja čeličnog lijeva==
Čelična se [[legura]] tali u bazičnoj (ili kiseloj) [[Siemens-Martinova peć|Siemens-Martinovoj peći]], u bazičnoj (ili kiseloj) [[elektrolučna peć|elektrolučnoj peći]], u kiseloj (ili bazičnoj) [[Elektroindukcijska peć|elektroindukcijskoj peći]] ili elektrolučnoj otpornoj peći (s [[grafit]]nim štapom) koja može biti stabilna ili rotacijska. Pri izboru peći za taljenje treba uzeti u obzir obujam proizvodnje, težinu odljevka, vrstu sirovina, vrstu legura, način lijevanja, vrstu goriva i troškove.
 
Prema upotrijebljenoj [[troska|troski]] i oblozi peći, postupak je [[Baza (kemija)|bazičan]] ili [[Kiseline|kiseo]]. Kisele peći ozidane su kiselom [[Opeka|opekom]], a i troska im je kisela. Bazične peći ozidane su magnezitnom, krom-magnezitnom ili [[dolomit]]nom opekom, a u njima se upotrebljava bazična troska. Većina čeličnih ljevova proizvodi se u bazičnim pećima. U bazičnoj peći može se taliti i lošiji uložak, jer nije osobito teško odstraniti [[sumpor]]. Čelična se slitina tali u kiselim pećima jedino ako je uložak vrlo čist, bez sumpora i [[fosfor]]a.
 
===Toplinska obrada čeličnih odljevaka===