Wikipedija

Luj Pobožni: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m →‎Ratovi: pravopis
m ispravak koda
Redak 1:
{{Spajanje|Ljudevit I. Pobožni}}
'''Luj Pobožni''' ili Ludovik I. Pobožni ([[778.]]. - [[20. lipnja]] [[840.]].), [[Franačka|franački]] car i kralj od [[814.]]. - [[840.]]. godine, kralj Akvitanije [[781.]]. - [[814.]].
 
== Kralj Akvitanije ==
[[Datoteka:Charlemagne et Louis le Pieux.jpg|thumb|300px|thumb|Karl Veliki i Luj Pobožni]]
Već kada je imao samo 3 godine njegov otac '''[[Karlo Veliki]]''' ga proglašava kraljem [[Akvitanija|Akvitanije]] koja je u to doba franački granični teritorij prema arapskoj državi na [[Pirenejski poluotok|Iberijskom poluotoku]]. Prvo aktivno sudjelovanje Luja u tamošnjim događajima događa se nakon pada [[Barcelona|Barcelone]] [[797.]]. godine nakon čega on počinje vršiti vojne pripreme za povratak ovoga grada. U dvogodišnjoj ekspediciji on uspijeva povratiti Barcelonu [[801.]]. godine nakon čega se u Akvitaniju vraća mir kratkotrajno prekidan samo zahtjevima '''[[Karlo Veliki|Karla Velikog]]''' za povremenim vojnim ekspedicijama u [[Italija|Italiju]] protiv Beneventa i [[Bizant]]a. Kako je bio samo treći legalni sin nikada se nije očekivalo njegovo nasljeđivanje carske krune ali nakon smrti njegove braće Pipina [[810.]]. godine i Karla sljedeće godine, Ludovik je postao prijestolonasljednik.
 
== Car ==
Protivno franačkim običajima premda je bio jedini preživjeli sin Karla Velikog nije došlo do podjele države nego on u trenutku očeve smrti [[28. siječnja] [[814.]]. godine naslijeđuje cjelokupnu državu s izuzetkom Italije gdje je ovisni kralj Bernard sin Pipina talijanskog.
 
U trenutku kad je naslijedio svog oca, Luj je imao 36 godina. Bio je obrazovaniji od Karla, ali nije imao ni njegove energije ni jasnoće pogleda, ni snage predviđanja i samostalnosti, pa je često donosio prenagljene ili proturječne odluke ili je djelovao pod utjecajem snažnih ličnosti, naročito žena i svećenstva.
Redak 16:
Svoju želju da provede moralizaciju uprave i društva u svojoj državi Luj je nastojao ostvariti uz pomoć Crkve. Svoga najprisnijeg savjetnika opata Benedikta Anijanskog doveo je u jedan samostan u blizini [[Aachen]]a i omogućio mu da postane najutjecajnija osoba u franačkoj državi. Finalni događaj koji oduvijek religioznog Luja gura gotovo u ludost je njegovo izdajničko pogubljenje Bernarda, kralja Italije. Od trenutka njegove smrti ovaj car osjeća duboko kajanje koje se ubrzo pretvara u fanatičnost kada mu umire žena. Tu smrt on uzima kao Božju kaznu za počinjeni grijeh i od tada Lujov način vladanja zemljom dobiva gotovo samostanski karakter. Brojna darivanja Crkvi obogatila su crkvene redove i svećenstvo. U isto vrijeme svećenstvu je nametnuta stroža disciplina. Ali za razliku od Karla Velikog koji je bio revni širitelj [[Kršćanstvo|kršćanstva]] i zaštitnik Crkve, ali koji je koji je Crkvu pa i samoga [[Papa|papu]] držao u strogoj pokornosti, Lujeva vladavina zapada u ovisnost o svećenstvu. Papa [[Paskal I.]] dobio je od Luja ne samo potvrdu svih dotadašnjih prava rimske Crkve, nego i potpuno izuzeće [[Rim]]a ispod jurisdikcije carske vlasti, čime je bilo onemogućeno svako sudjelovanje cara pri izboru i potvrđivanju pape.
 
Usprkos tim uspjesima u vlastitoj emancipaciji, papinstvo ipak nije željelo oslabiti carsku vlast jer je trebalo odanog i snažnog zaštitnika. Da se to i javno pokaže, godine [[817.]]. je na inicijativu svećenstva donesen poseban ukaz ''Ordinatio imperii''kojim je iz Lujevog naslova izbačen naslov "kralj Franaka i Langobarda", a zadržan samo carski naslov Imperator Augustus.
 
== Lotar ==
Neograničen utjecaj Crkve izazvao je duboko nezadovoljstvo među pristalicama postupaka Karla Velikog koji je bio zaštitnik Crkve, ali nije kao Luj postao ovisan o njoj. Ta je skupina isposlovala da najstariji carev sin [[Lotar, car Svetog Rimskog Carstva|Lotar]] bude poslan u Italiju da sredi ondje stanje. Lotar je u Italiji izvršio mnoge personalne promjene i ojačao organe franačke upravne vlasti. Ali najvažnije je bilo ponovno obnavljanje carske vlasti nad Rimom. Godine [[824.]]. Lotar je objavio tzv. Constitutio Romana, po kojoj je papa doduše imao pravo imenovati ljude na položaje u svojoj državi, ali je zato morao dobiti carevo odobrenje. I sam novoizabrani papa morao je preko stalnoga careva predstavnika u Rimu prilikom nastupanja na dužnost položiti caru zakletvu vjernosti. Time je papinstvo opet palo u ovisnost o carskoj vlasti.
 
Lotarov uspjeh oduševio je pristalice jake carske vlasti pa su nagovorili Luja da još za života uzdigne Lotara na carsko dostojanstvo i učini ga svojim suvladarom godine [[825.]].
 
== Ratovi ==
Jedan od najvećih vojnih pothvata u doba Ludovikove vladavine bio je gušenje pobune kneza Posavske Hrvatske [[Ljudevit Posavski|Ljudevita]] koju je on godine [[818.]]. podigao zbog nasilja [[Franci|Franaka]]. Pobuna je ugušena tek [[822.]]. Gotovo istovremeno s ovim ratom narodi koji žive na granicama franačkog carstva primjećuju da to više nije država '''[[Karlo Veliki|Karla Velikog]]''' nego neusporedivo oslabljena politička tvorevina. Narodi i države koje se s tom situacijom više ili manje uspješno okorištuju su kneževina Benevento, [[Danci]], Bretonci i [[Lužički Srbi]].
 
== Rasulo ==
U međuvremenu u državi je sazrijevala teška kriza oko podjele teritorija i vlasti u državi među Lujevim sinovima kako je to bio franački običaj. Još [[823.]]. Luju se iz drugog braka rodio sin [[Karlo II., kralj Francuske|Karlo]]. Pod pritiskom njegove majke Luj je [[829.]]. iz Lotareva teritorija izdvojio Alemaniju, Elzas, Reciju i dio [[Burgundija|Burgundije]] i namijenio ih kao baštinu Karlu. Protiv te odluke stariji su Lujevi sinovi [830]]. izvršili vojni udar kojim su prisilili oca da poništi odluku iz 829. Otad je stvarnu vlast imao Lotar, a Ludovik je živio gotovo kao zarobljenik, okružen redovnicima koji su imali zadatak da ga nagovore da abdicira i stupi u samostan.
 
Ali dotad složni Lujevi stariji sinovi sukobili su se zbog Lotarova prvenstva, pa su Pipin Akvitanski i Ludvig Njemački omogučili ocu da se vrati na vlast. odmah zatim godine [[831.]]. Ludovik je treći put podijelio državu. Pipinov i Ludvigov dio povećani su, Karlu su ostavljena područja koja mu je otac dao 829., a Lotar je dobio samo Italiju.
 
Ostvareni savez brzo se međutim razbio jer su si braća nastojala međusobno oteti teritorije. Omrznuvši Karla, Pipin i Ludvig prešli su na Lotarovu stranu. Uz pomoć pape Luj je [[833.]]. svrgnut te je izvršena četvrta podjela države kojom je Karlo ostao bez ičega, a Lotaru je priznat carski naslov.
 
No vrlo loše Lotarovo postupanje prema ocu izazvalo je nezadovoljstvo Ludviga Njemačkog čija je vojska potisnula Lotara u Italiji i [[835.]]. vratila Luja na vlast. Tada je država i peti put podijeljena.
 
Znatno povećanje Karlovih teritorija izazvalo je sporove s Ludvigom Njemačkim što je [[838.]]. dovelo do šeste podjele države, a nakon smrti Pipina Akvitanskog iste godine i do sedme.
 
Pred svoju smrt Luj je došao do uvjerenja da će samo Lotar moći braniti interese njegova najdražeg sina Karla. Stoga je [[839.]]. država podijeljena između Lotara i Karla, dok je Ludvig Njemački zaobiđen. On se zato pobunio protiv oca, ali je Luj Pobožni usred novih nemira [[20. lipnja]] [[840.]]. umro.
 
== Podjela države ==
Nakon njegove smrti izbio je građanski rat između njegovih sinova zbog nasljedstva. Rat je završen Verdunskim sporazumom godine [[843.]]. kojim je država podijeljena tako da je najmlađi '''[[Karlo II., kralj Francuske|Karlo II.]]''' dobio današnju [[Francuska|Francusku]], '''[[Lotar, car Svetog Rimskog Carstva|Lotar]]''' kao najstariji [[Italija|Italiju]] i carsku krunu, a [[Ludvig Njemački|Ludvig]] ono što će postati [[Njemačka]].
 
{{Commonscat|Louis the Pious}}
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Luj_Pobožni"