Nicolaus Oresmius: razlika između inačica

'''Nicolaus Oresmius''' (''Nicole Oresme, Nicholas Oresme ili Nicolas d'Oresme''; [[Normandija]], prije [[1330.]] -– [[Lisieux]], [[11. srpnja]] [[1382.]]), [[Francuska|francuski]] znanstvenik i katolički biskup.

Oresme započinje svoj studi u [[Pariz|Parizu]]u prije 1342. god. zajedno s [[Ivan Buridan|Ivanom Buridanom]] (Johanes Buridanus) i [[Albert Saksonski|Albertom Saksonskim]] (Albertus de Saxonia), gdje dobiva svoj naslov Magister Artium. Nedavno otkriveno papinsko pismo gdje se Nikola oslovljava kao Magistar Artium datirano je 1342. godine. Ovo pismo ga smješta u Pariz za vrijeme [[William od Ockhama|Ockhamova]] nominalizma. Teološki studij započinje 1348. godine, a 1356. godine prima doktorat te iste godine postaje ravnatelj (grand-maître) Navarskog kolegija. Mnogi njegovi promišljeni traktati na latinskom iz 1360. godine pokazuju da je Oresme bio u to vrijeme uvaženi i poštovani znanstvenik koji je privukao pažnju kraljevske obitelji, njegov rad ga dovodi u osobni kontakt s budućim Karlom V. u 1365. godini. Početkom 1356. godine, tijekom zarobljeništva njegova oca Ivana II., u Engleskoj, Karlo V. je nastupio kao regent i od 1364. do 1380. godine vladao kao kralj Francuske. U rujnu 1359. godine Oresme postaje kraljev tajnik (secretaire du roi) i u kratkom roku kapelan i savjetnik kralja. Postoji duga tradicija da je Nikola bio i odgojitelj Karla V. ali nema previše dokaza koji bi potvrdili tu tvrdnju. Kralj je imao veliko povjerenje i poštovanje prema Nikoli i njegovim postignućima te je često slijedio njegove savjete, također ga je potaknu da napiše mnoga djela koja su potpomogla razvoju znanosti u francuskom kraljevstvu. Puno toga se može reći o utjecaju Nikole na kralja i njegovu vladavinu. Kraljeva progresivna politika u ekonomskom, etičkom i filozofskom pogledu mora se pripisati Oresmu. Kraljevo povjerenje u Oresmea očituje se iz više slučajeva, još kao ravnatelja Navarskog kolegija 1356. šalje ga u [[Rouen]] da isposluje zajam od gradskih vlasti te opet 1360. godine. Oresmeova marljivost nije ostala nenagrađena.1361. godine postaje [[arhiđakon]] u Bayeuxu. Poznato je da Nikola nije s oduševljenjem prihvatio imenovanje jer je morao napustit mjesto ravnatelja Navarskog kolegija. Postavši magistar teologije 23. rujna [[1362.]] godine istodobno postaje [[kanonik]] katedrale u Rouenu, u vrijeme imenovanja još uvijek predaje kao redoviti profesor na [[Pariško sveučilište|Pariškom sveučilištu]]. U veljači 1363. postaje kanonik Svete Kapele (La Saint Chapelle) dobiva i prebendu a 1364. godine postaje [[dekan]] katedrale u Rouenu. Vjerojatno je da je kraljevska ruka Ivana II. imala utjecaj na Nikolina česta mijenjanja službi koja su se vršila na savjet Karla V. Za vrijeme njegovog službovanja u Ruoenu (1364. – 1377.) Oresmo je dosta vremena provodio u Parizu obavljajući poslove sveučilišta. Mnogi dokumenti potvrđuju njegov boravak u Parizu ali nema ni jednog koji bi potvrdio činjenicu da je i predavao na sveučilištu u to vrijeme. Oresmo započinje dugo odgađano prevođenje književnih djela na latinski i fracuski jezik po prijedlogu KarlaV. u Parizu što se najbolje vidi iz pisama što ih prima od Karla V. (28. kolovoza i 11, studenog 1372.) koji za to vrijeme boravi u Rouenu. Boravak u Parizu je kralj Nikoli produžio do 1380, kada je završio prijevod i komentar Aristotelove Etike, također prevodi i Politiku 1372.godine i Ekonomiju do 1374. godine a djelo O nebu i svijetu (De caelo i mundo) u 1377. godini. Oresmo je primao naknadu iz kraljevske riznice već 1371. godine kao naknadu za njegove napore. Upravo njemu a ne [[René Descartes|Decartesu]] pripada čast da je uporabio francuski jezik za izražavanje velikih znanstvenih i filozofskih istina. Zauzeti rad Nikole iz Oresma za dobrobit kraljevstva i kralja nagrađena je od strane Karla V. 3. rujna 1377. godine kada je postavljen za biskupa u [[Lisieux|Lisieuxu]]u. Oresmo je preuzeo svoju biskupsku katedru tek u rujnu 1380. godine. Malo toga se zna za posljednjih 5 godina Nikolina života. Preminuo je u Lisieuxu 11. svibnja 1382. godine, dvije godine nakon Karla V. Pokopan je u svojoj katedrali.

Nikola iz Orema priznat je kao jedan od najvećih mislilaca 14. stoljeća što je i vidljivo iz njegovih spisa. U svojim djelima on raspravlja o ekonomskim, političkim i etičkim problemima, kao i o pitanjima fizike i astronomije. Pogled na ekonomsku problematiku sadržan je u njegovu komentaru Aristotelove Etike Livre apellé économique koja je izdana u Parizu 1370., kao i komentar na Aristotelovu Politiku i Ekonomiju Livre apellé politique i De origine, natura, jure et mutationibus monetarum 1371. Ova tri dijela napisana su na francuskom i latinskom jeziku a posljednje je obilježilo autora kao začetnika znanosti u ekonomiji kao i utemeljitelja francuskog znanstvenog jezika i terminologije.

Na polju fizike Oresmo koristi i slijedi svog predhodnika Ivana Buridana i njegovog suvremenika Alberta Saksonca pogotovo kod problema statike i dinamike. Buridanovu teoriju impetusa iskoristio je Oresme da bi riješio svoju tezu o dnevnoj rotaciji zemlje oko svoje osi. Ta teorija glasi: Kako to da kamenje koje je pušteno padati s tornja pada ispod njega a ne iza njega, ako se zemlja vrti oko svoje osi? On koristi teoriju impetusa svog učitelja, da je rotacija zajednička i ovom kamenju koje ne usporava rotaciju. Premda još nisu posve poznata sva njegova djela, ipak se može s sigurnošću ustvrditi kako veli [[Etienne Gilson]] da imamo Oresmu zahvaliti za tri velika otkrića. On je jasno pokazao zakon, prema kojemu padaju tjela; svagdanje okretanje zemlje oko svoje osi; i prvu ideju analitičke geometrije. Osim toga odgovorio je i na poteškoće sa strane teologije, osobito one, koje se zasnivaju na Svetom Pismu, koje se tako izražava, kao da se sunce okreće oko zemlje. Oresme odgovara, da se Sveto Pismo u tome prilagođava našem načinu govora. Istina, o ovim se stvarima mnogo raspravljalo u pariškim znanstvenim krugovima. Tema kao takva aktualna je još od vremena svetog Augustina. Sveti [[Augustin]] je tvrdio kako kozmološka koncepcija Biblije (zemlja je ravna ploha natkriljena nebeskim svodom) proturječi grčkoj (Zemlja je kugla, a planeti se kreču oko nje): dakle, bila je riječ da se pojasne kriteriji kojih se treba pridržavati u tumačenju Pisma. Hiponski je biskup potvrđivao razliku između istine vjere i istine o prirodi; izmađu onoga što se odnosi na vjeru i onoga što se odnosi na poznavanje prirode. Sveti Toma je izjavio da su astrološka učenja (ptolomejsko i arestotelovsko) bila «pretpostavke» (suppositiones) koje služe tomu da dadnu neko krajnje tumačenje računanju kretanja planeta. Stoga je veliki značaj Oresmove misli na ovom polju. Stav tj. pogled sv. Augustina prihvačen je i u kasnijoj patrističkoj egzegezi i autoritativno preuzet od svetog Tome. Ali nitko nije iznosio tako jasne razloge za nauk, da se zemlja okreće oko sunca, a ne sunce oko zemlje, kao Nikola iz Oresme.

U svom djelu kojim je protumačio [[Aristotel|Aristotelov]]ov O nebu i svijetu (De celo et mundo), posvetio je četiri poglavlja pitanju, dali se zemlja okreče oko sunca, ili sunce oko zemlje:

Oresmo je pretpostavio da su boja i svijetlo iste prirode. SaS njegova gledišta boja je ništa drugo nego razbijeno bijelo svijetlo, govori da su sve boje dijelovi bijelog svijetla. U svom dijelu De visione stellarum Oresmo se pita dali su zvijezde stvarno tamo gdje ih vidimo i mislimo da jesu. Koristeći optiku Oresmo odgovara da nisu. Vidimo da on anticipira i brzinu svijetlosti, tema koja je još mnogo vremena poslije bila aktualna.