Mirko Thököly: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Životopis: točke u wikipoveznice s godinama
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 1:
[[Datoteka:Thokolyi.jpg|mini|desno|Mirko Thököly]]
'''Mirko Thököly''' (Emerik Thököly, Imre Thököly) ([[Kežmarok]], Slovačka, [[25. rujna]] [[1657.]] {{--}} [[Nikomedija]]/Ízmit, [[13. rujna]] [[1705.]]), mađarski knez i vojskovođa, poslije turski vazal <ref name="proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/48788/ Thököly, Imre (Mirko, Emerik)], Proleksis enciklopedija LZMK. Ažurirano: 10. rujna 2014. Pristupljeno 26. srpnja 2016.</ref>
U svoje je vrijeme ironično bio nazivan kao „tót király“ ("slovački kralj") odnosno. „kuruc király“ (kurucki kralj).
 
Redak 9:
Posljednji je odvjetak grofovskog ogranka mađarske velikaške obitelji [[Thököly]]. Nakon što je ugušena [[Zrinsko-frankopanska urota|Zrinsko-frankapanska urota]] 1671., postao je vođa ugarskih emigranata u Sedmogradskoj (Transilvaniji, Erdelju). Povezao se je s Francuzima i Osmanlijama protiv Habsburgovaca.<ref name="proleksis"/> 1678. podigao je [[ustanak Mirko Thököly|ustanak]] protiv Habsburga.<!-- ova rečenica nije iz proleksisa --> Osmanlije su ga postavile za [[Kneževina Gornja Ugarska|kneza]] [[Gornja Ugarska|Gornje Ugarske]]<ref name="proleksis"/> (tur. ''Muin-i Ali Osman'a itaat üzereyim emre, Kral-ı Orta Macar'ım ki namım Tökeli İmre''), uz uvjet da im plaća godišnji danak od 40 tisuća talira. Tijekom iste godine osvajao je tvrđavu za tvrđavom i proširio si svoju državinu do rijeke [[Váh]]a.<!-- Vag? -->
 
God. 1683. , prije [[Opsada Beča 1683.|pohoda i opsade]] Beča, pozvao je [[Hrvatski sabor]] i hrvatskog bana [Nikolu III. Erdödyja da se pridruže njemu i velikom veziru Kara Mustafa-paši u pohodu na Beču. Hrvatski sabor i Erdödy odbili su poziv.<ref>Tatjana Radauš (1998): [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5719 Nikola III. Erdődy], Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. travnja 2016.</ref>
 
[[Datoteka:Central europe 1683.png|mini|desno|Središnja Europa 1683. godine.]]