Marijan Grgić: razlika između inačica

'''Marijan Grgić''' ([[Gornja Letina]] kraj [[Sisak|Siska]], [[19. travnja]] [[1929.]] -– [[Zagreb]], [[28. kolovoza]] [[1980.]]), [[teolog]], [[muzikolog]] i [[povijest umjetnosti|povjesničar umjetnosti]].

Godine [[1953.]] zaređen je za svećenika, te započinje sa studiranjem teologije i glazbe na [[Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu|Katoličkom bogoslovnom fakultetu]] u [[Zagreb]]u na kojem je i diplomirao [[1959.]] godine. Od [[1964.]] do [[1967.]] studira na [[Courtauld Institute of Art]], u [[London|Londonu]]u gdje je magistrirao radom o [[Zadar|zadarskimzadar]]skim iluminatnim rukopisima (''The Eleventh-Century Book-Illumination in Zadar''). Doktorirao je [[1976.]] na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radom ''Časoslov opatice Čike''.

U Zadru od [[1951.]] predaje glazbu u nadbiskupskoj gimnaziji, te obavlja funkciju poglavara sjemeništa. Na Visokoj bogoslovnoj školi je od 1960. [[profesor]], a između [[1968.]] i [[1971.]] rektor. Od [[1970.]] je voditelj Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru, a od [[1972.]] direktor te ustanove. Istaknuo se i kao suradnik i pročelnik Odsjeka za glazbu Instituta [[JAZU]] u Zadru. 1970-ih godina jedan je od autora programske koncepcije festivala [[Glazbene večeri u sv. Donatu]].