Maglena komora: razlika između inačica

Maglenu komoru je 1911. konstruirao [[britanci|britanski]] [[fizičar]] i [[meteorologija|meteorolog]] [[Charles Thomson Rees Wilson|Charles Wilson]], koji je za to otkriće dobio [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] 1927. Wilsonova komora je prvi mjerni instrument kojim se mogla zabilježiti (registrirati) staza [[Električni naboj|električki nabijenih čestica]], posebno [[alfa-čestica]] i [[elektron]]a emitiranih iz [[radioaktivnost|radioaktivnih materijala]]. U osnovi je to posuda ispunjena smjesom [[zrak]]a i [[vodena para|vodene pare]], u kojoj se brzim povećanjem njezina [[obujam|obujma]] ([[volumen]]a) s pomoću pokretne [[membrana|membrane]] i [[klip]]a, zbog pada [[tlak]]a i [[temperatura|temperature]], postiže prezasićenost zraka vodenom parom, pri čem dolazi do [[kondenzacija|kondenzacije]] vodene pare duž staze nabijene čestice. Prolaskom kroz komoru, nabijena čestica [[Ioniziranje|ionizira]] [[molekula]] zrake, koje tako postaju središta kondenzacije. Na tom osnovnom načelu razvijena je i maglena komora (specijalna Wilsonova komora kojoj je rad kontroliran [[Geigerov brojač|Geiger-Müllerovim brojilima]]) i [[Komora na mjehuriće|komora s mjehurićima]]. <ref> '''Wilsonova komora''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=66207] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.</ref>

Konstrukcija maglene komore je danas usavršena, ali promatranje i [[Fotografija|fotografiranje]] ionizirajućeg zračenja se i dalje zasniva na tragovima [[Magla|magle]], koja nastaje [[Kondenzacijski tragovi|kondenzacijom]] vodene pare na ionima, dobivenim prolaskom tih [[Elementarna čestica|čestica]] kroz zrak u zatvorenoj posudi. Pri snižavanju [[temperatura|temperature]] [[zrak]]a sa zasićenom parom nastaje prezasićena vodena para, povlačenjem [[Klip stroja|klipa]] i povećanjem [[obujam|obujma]] u posudi ([[jednadžba stanja idealnog plina]]), uslijedzbog čega dolazi do njenog kondenziranja na sitnim česticama, ionima.

Prije rada maglene komore mora se na gornju površinu klipa staviti malo [[voda|vode]], uslijedzbog čijeg [[Isparavanje|isparavanja]] će se zrak zasititi vodenom parom. Pokusima je utvrđeno da se postiže bolja kondenzacija vodene pare u komori kad je u vodi dodano malo metilnog ili etilnog [[alkoholi|alkohola]]. Kad se klip naglo povuče prema dolje, uslijedzbog [[Adijabatski proces|adijabatskog]] širenja u komori, zrak se ohladi. Pošto duž putanje ionizirajućeg zračenja nastaje [[ionizacija]] zraka, pojavit će se kondenzacija vodene pare na ionima. Promatrač koji gleda kroz staklenu ploču primjetit će putanje iona u vidu bijelih tankih tragova magle. Ovi tragovi magle mogu se i fotografirati.