Korejci: razlika između inačica

[[Južna Koreja]] trenutno ima oko 48.850.000 stanovnika. Većina Južnokorejaca živi u urbaniziranim područjima zbog brzog gospodarskog i ekonomskog razvoja tijekom sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća. Glavni grad [[Seul]] je ujedno i najveći grad i industrijski centar Južne Koreje. Imao je 10,3 milijuna stanovnika u 2006. godini, što ga čini jednim od najvećih gradova na svijetu. Drugi veliki gradovi su[[Busan]] (3,65 milijuna), [[Incheon]] (2,63 milijuna), [[Daegu]] (2,53 milijuna), [[Daejeon]] (1,46 milijuna), [[Gwangju]] (1,41 milijun) i [[Ulsan]] (1,1 milijun).Nakon podjele Korejskog poluotoka nakon [[2. svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] oko četiri milijuna stanovnika preselilo se iz Sjeverne u Južnu Koreju.Mala populacija stranih državljana u Južnoj Koreji sve više raste. U 2007. godini u južnoj Koreji je bilo oko milijun stranih državljana, od toga ih je oko 100 000 koji su vjenčani s Korejancima, 400 000 koji rade u Koreji i oko 250 000 ilegalnih naseljenika.

[[Sjeverna Koreja]] jedna je od etnički najhomogenijih zemalja na svijetu (ima oko 24 milijuna stanivnika). Uz Korejce čiji jezik nije srodan susjednom [[kineski|kineskom]] ili [[japanski|japanskom]] u zemlji žive male kineske i japanske manjine. To je rezultat loše, gotovo nikakve vanjske politike te veoma malo zanimanje za useljenika iz drugih zemalja, tako da je u Sjevernoj Koreji gotovo nemoguće biti stranac. Stanovništvo Sjeverne Koreje se u posljednjih 40 godina povećalo za skoro 50%. Godine 1960. je živjelo oko 12 milijuna stanovnika, dok danas živi negdje oko 25 milijuna. No zbog lošeg životnog standarda, prosječna starost sjevernih Korejanaca iznosi oko 67 godina, dok je (za usporedbu) u europskim zemljama ili Japanu često više od 75 pa čak do 80 godina.

Danas je [[Sjeverna Koreja]] suočena sas problemom ilegalnih iseljenika, čiji broj u zadnje vrijeme dosegao nekoliko stotina tisuća. Ilegalni emigranti najprije dolaze i Kinu (zbog oštre kontrole granica između dvije Koreje), pa tek onda nastoje doći u Južnu Koreju, koja je po standardu života, nešto sasvim suprotno od sjeverne. Sjevernu Koreju pratila je jedno vrijeme i glad. Za to vrijeme kontrola na granici dviju Koreja se smanjila, gotovo nestala, pa su tu priliku ljudi iskoristili, kako bi bez velikih poteškoća mogli ući u Južnu Koreju. Službeno, Sjeverna je Koreja ateistička zemlja, a tradicionalne religije su [[budizam]] i [[konfucijanizam]], s manjom [[kršćanstvo|kršćanskom zajednicom]].