Keramika: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
RpA: WP:NI, WP:HRV |
|||
Redak 12:
Zbog svojih ionskih i kovalentnih veza, ''keramika'' je obično tvrda, krta, ima visoku temperaturu taljenja, nisku električnu i toplinske vodljivosti, dobru kemijsku i toplinsku stabilnost i visoku tlačnu čvrstoću.
Keramike mogu biti jednostavni monofazni materijali ili složeni materijali. Najčešći tip ''monofazne keramike'' su ''[[aluminij
Redak 49:
'''Mulit''' je jedina kristalna faza u aluminosilikatnom sustavu, stabilna pri različitim temperaturama kod atmosferskog tlaka. Kristalizira u rompskom sustavu, a kemijski mu se sastav mijenja od 3 Al<sub>2</sub>O<sub>3</sub> x 2 SiO<sub>2</sub> do 2 Al<sub>2</sub>O<sub>3</sub> x 2 SiO<sub>2</sub>. Jedino nalazište prirodnog mulita nalazi se na otoku Mull (u blizini zapadne obale Škotske), po čemu je i dobio ime.<br />
Danas se mulit mnogo primjenjuje u svim granama industrije gdje je potrebna otpornost prema visokim temperaturama, kao što su: metalurgija, indutrija cementa, staklarska i keramička industrija. Predviđa se da će se mulit kao suvremena keramika u bliskoj budućnosti rabiti za obloge bridova na avionima i svemirskim letjelicama, za obloge komora za sagorijevanje u mlaznim i raketnim motorima te mlaznice raketnih i mlaznih motora itd
Mulit se osim izravnom reakcijom između čistog aluminijeva oksida (Al<sub>2</sub>O<sub>3</sub>) i čistog kremena (SiO<sub>2</sub>) – čime se dobiva čisti mulit, može sintezirati i iz prirodnih materijala (glina, kaolin, boksit) koji sadrže i nečistoće (različite okside željeza, kroma, titana, cirkonija, galija, magnezija, kalcija, natrija, kalija ili volframa). Navedene nečistoće mogu se u točno određenim količinama dodati prema potrebi u reakcijsku smjesu da bi se ciljano poboljšala svojstva mulita.<br />
Osim navedenim postupcima mulit se može dobiti i ''sol-gel postupkom''.
Redak 84:
==Povijest i razvoj keramike==
Razvoj keramike možemo pratiti od [[paleolit
Keramički su proizvodi sastavni dio čovjekova života tisućama godina. Još su poznate stare civilizacije ovladale tehnologijom izrade crijepa i opeke, posuđa od pečene gline, ukrasnih vaza, pločica itd
Redak 94:
*[[Majolika|majolika]],
*[[Kamenin|kamenin]],
*[[Porculan|porculan]], itd
Dobiju se promjenom sastava smjese i temperature pečenja te primjenom različitih vrsta cakline (boja, emajl).
Redak 108:
{{Glavni|Porculan}}
'''Porculan''' je najplemenitija keramička roba. Posebno mjesto u proizvodnji porculana pripada Kinezima koji su proizvodili porculanske predmete izvrsne kakvoće već u 6.st. U Europi je proizvodnja porculana počela tek u 17.st
Proces tradicionalne keramičke proizvodnje obuhvaća; pročišćavanje gline izmuljivanjem (samo za finije proizvode); pripremu smjese od gline, pijeska, glinenca i vode; ručno ili strojno oblikovanje dobivenog tijesta; sušenje predmeta i
Čistoća sirovina, sastav smjese i temperatura pečenja različiti su za različite proizvode.
Razlikuju se sirovine za keramiku i porculan, a vrlo su slični proizvodni procesi. Sirovina za izradu porculana je mješavina plemenitih materijala iznimne čistoće, dok je kod keramike dozvoljena određena količina nečistoća, pa se ona koristi kod proizvodnje posebne opeke. Porculan je plemenit, čist
=Glazura=
Redak 134:
{{izvori}}
*Udžbenik za treći razred gimnazije „Anorganska kemija“, Sandra Habuš – Dubravka Stričević – Vera Tomašić. Izdavač: PROFIL INTERNATIONAL, tisak: tiskara Meić, Uporabu udžbenika odobrilo je Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske rješenjem KLASA: *, od 3. Srpnja 1998.g
== Literatura ==
| |||