Katarina Sijenska: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 2; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8.5
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 20:
}}
{{Otheruses2|[[Sveta Katarina]]}}
'''Sv. Katarina Sijenska''' ([[Siena]], [[Italija]], [[25. ožujka]] [[1347.]] - [[Rim]], [[29. travnja]] [[1380.]]), sestra [[Dominikanci|dominikanka]] i katolička svetica. Njezino tijelo ostalo je do danas [[neraspadljivost|neraspadnuto]].<ref name="grave">{{cite web |url=http://www.findagrave.com/cgi-bin/fg.cgi?page=gr&GSln=Catherine+of+Siena&GSbyrel=in&GSdyrel=in&GSob=n&GRid=19919& |title=Catherine of Siena |publisher=findagrave.com |accessdate=28. ožujka 2015.}}</ref>
 
== Životopis ==
Redak 29:
Borila se za politiku pomirenja među gradovima, pokrajinama i državama te za obnovu u Crkvi. Godine [[1374.]] harala je po [[Italija|Italiji]] [[kuga]] i Katarina se dade na dvorbu jadnih bolesnika. Mnogima je svojom [[Molitva|molitvom]] vratila natrag željeno zdravlje, a njezin je hrabri primjer potaknuo i druge da pomažu bolesnicima. Ona je svima ulijevala pouzdanje. Nalazeći se [[1. travnja]] [[1375.]] u crkvi sv. Katarine u [[Pisa|Pisi]], a primivši [[Euharistija|svetu pričest]], zadobi pet rana na rukama, nogama i prsima.
 
Ona je [[18. lipnja]] [[1376.]] s dvadesetoricom svojih sljedbenika pošla u [[Avignon]] k [[papa|papi]] [[Grgur XI.|Grguru XI.]] da ga moralno prisili na povratak u [[Rim]]. Već prije susreta s njime poslala mu je nekoliko vrlo energičnih pisama u kojima vapi za duhovnom obnovom Crkve i za povratkom pape u sjedište njegove biskupije. Katarina se s papom sastala tek u rujnu [[1376.]] Papa ju je poslušao i vratio se u Rim i tako se dokončalo 70 godišnje avignonsko prebivalište papâ, koje Talijani nazvaše "babilonskim sužanjstvom". Bila je savjetnica papama [[Grgur VI.|Grguru VI.]] i [[Urban VI.|Urbanu VI.]].
 
Katarina je u svom rodnom gradu osnovala [[samostan]] [[1377.]], u kojem je rijetko boravila, jer je gotovo stalno bila na putovanju.
Redak 35:
 
==Djela==
* ''Pisma'' (''Lettere'', pisana 1378.-80., objavljena 1492.) <ref>Katarina Sijenska napisala je ukupno 381 pismo svojim suvremenicima iz javnih, političkih i crkvenih krugova. U pismima poziva na reformu u Crkvi i na povratak pape Grgura XI. iz Avignona u Rim.</ref><ref>Djelo je na hrvatski jezik preveo [[Emanuel Kisić]]: Katarina Sijenska, ''Pisma'', Samostan sv. Klare, Split, 1996., {{ISBN|9536261197}}</ref>
* ''Dijalog božanske providnosti'' ili ''Knjiga o božanskom nauku'' (''Dialogo della Divina provvidenza'' / ''Libro della Divina dottrina'', 1378.) <ref>Katarina Sijenska, ''Dijalog Božanske providnosti'' (preveo [[Andrija Bonifačić]]), Samostan sv. Klare, Split, 1988.; drugo izdanje 2006., {{ISBN|9536261677}}; treće izdanje 2015., {{ISBN|9789536261901}}</ref><ref>[[Drago Šimundža]], [https://hrcak.srce.hr/85580 ''Remek-djelo mistične literature''], ''[[Crkva u svijetu]]'' 3/1989., [[Hrčak (portal)|Hrčak]]</ref><ref>Ulomci iz djela dostupni su na: [http://www.tebe-trazim.com/forum/viewtopic.php?f=6&t=7622&sid=281b04d3f1cffedd3428a3a37f2cde08 www.tebe-trazim.com]</ref>
 
==Štovanje==
Redak 46:
== Izvori ==
;Bilješke i literatura
{{izvori|30em}}
* [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=30847 Katarina Sienska], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|''Hrvatska enciklopedija'']], www.enciklopedija.hr, pristupljeno 15. veljače 2018.
* [[Benedikt XVI.]], [http://www.ika.hr/bilteni/bilten_48-2010.pdf ''Majčinska duhovnost Katarine Sijenske''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180216030755/http://www.ika.hr/bilteni/bilten_48-2010.pdf |date=16. veljače 2018. }} (papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 24. studenoga 2010.), [[''Tjedni bilten|]]''Tjedni bilten'']] 48/2010., str. 27-28, [[Informativna katolička agencija|IKA]], www.ika.hr, pristupljeno 15. veljače 2018.
* [http://sveci.net/index.php/component/content/article/2-uncategorised/891-sveta-katarina-sienska Sveta Katarina Sienska], sveci.net, pristupljeno 15. veljače 2018.
* [[Jordan Kuničić]], ''Sveta Katarina Sijenska danas: razmišljanja prigodom njezina proglašenja učiteljicom Crkve'', [[Kršćanska sadašnjost]], Zagreb, 1971.