'''Joan Batista Elizanburu Irazabal''' (također i ''' Jean-Baptiste Elissamburu'''<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.eke.org/eu/kultura/bertsularitza/bertsulariak/antologia/elissamburu |title=Arhivirana kopija |journal= |archive-url=https://web.archive.org/web/20140416181739/http://www.eke.org/eu/kultura/bertsularitza/bertsulariak/antologia/elissamburu |archive-date=16. travnja 2014. |access-date=16. travnja 2014.}}</ref><ref>http://id.loc.gov/authorities/names/n79144460.html</ref> ili '''Jean Baptiste Elizanburu'''<ref>http://klasikoak.armiarma.com/idazlanak/E/ElizanburuJBKoplak.htm</ref> (rođen 14. kolovoza 1828. umro 2. siječnja 1891.)), bio je baskijski književnik čija su djela ukorijenjena u usmenoj tradiciji i improvizaciji, s ljubavnim pjesamama kao i onim domoljubnog tipa. Nedovršenu pripovijest "Pierres Adame" neki smatraju prvim romanom na [[Baskijski jezik|baskijskom jeziku]]. Rođen je i umro i gradu '''Sara''' (francuski:''Sare'') u [[Lapurdija|Lapurdiji]], Sjeverna Baskija.
==Životopis==
Bio je Michela Elissamburua i Juane Irázabal. Rođen je 14. kolovoza 1828 u kući Piarresenea, kao deseto od jedanaestero djece u obitelji. Nakon školovanja u rodnom selu, ušao je u sjemenište Larressore. Tamo se upoznao [[Gracien Adema|Graciena Ademu]], koji će postati poznati pjesnik pod imenom Zalduby, i koji će biti njegov prijatelj do svojih posljednjih dana. Svjestan svog nedostatka sklonosti svećenićkom zvanju u svećeništvo, on napušta sjemenište godine 1849. i pristupa u pješačku pukovniju francuske vojske.
Steakao je čin satnika godine 1867, nagrađen ordenom Legije časti za svoje ponašanje tijekom [[Francusko-pruski rat|francusko-pruskog rata]] 1870. Republikanac i protivnik politike, dočekao je mirovinu u Baskiji. Oženio se sas Françoise Eyheraburu s kojom je imao sina imenom Léon Joseph, rođenog 1877. Godine 1881. je konačno napustio vojsku. Od 1882. do 1891 bio je sudac u mjestu [[Espeleta]]. Umro je dobi od 63 godine, u kući Leku Ederrea.
== Djela ==
Elizanburu je autor čije djelo prvenstveno potpadaju u tradiciju [[bertso]] i doživio je trenutni uspjeh. Počeo je 1855. s prvom nagradom koju je primio na "Cvjetnim igrama u Urrugneu" za svoju pjesmu " Emazte edalea" (žena koja pije). Također je nagrađen u Sareu 1858. za pjesmu "Tam, tam, tam ratapetamplan " te 1860. za pjesmu Gazte hiltzera dohana ("svi mladi umiru"). Godine 1859. napisao je svoje najpoznatij djelo Etchea1 Nere ("moja kuća") koja slavi miran i sretan život na vlastitom imanju u Baskiji.
Katkad se potpisivao sa pseudonimima Harluche, Sallaberry, Doyarzabal ili Saratar bat. Još uvijek se vodi dvojba mogu li se neka anonimna djela, poput "Solferinoko itsua " pripisati njemu.
Autor je dvadesetak pjesama te romana "Piarres Adame" objavljenog godine 1888.
