Ivan IV. Duka Laskaris: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎top: pravopis
m RpA: WP:NI, WP:HRV
 
Redak 49:
| vjera = [[pravoslavlje|pravoslavac]]
}}
'''Ivan IV. Duka Laskaris''' ([[grčki jezik|grč.]] Ἰωάννης Δ΄ Δούκας Λάσκαρις, ''Iōannēs IV Doukas Laskaris'') (?, [[25. prosinca]] [[1250.]] – [[Gebze|Libisa]], o. [[1305.]]), [[Dodatak:Popis nicejskih careva|nicejski car]] (1258.-1261.) iz [[Laskarisi|dinastije Laskarisa]].
 
== Životopis ==
 
Naslijedio je nicejsku carsku krunu kao sedmogodišnjak, poslije smrti svoga oca, cara [[Teodor II. Duka Laskaris|Teodora II.]] (1254.-1258.). Za njegova regenta određen je prijetelj njegova oca Georgije Muzalon, čovjek niska porijekla koji nije bio po volji [[aristokracija|aristokracije]]. Već devetog dana nakon careve smrti, regent i njegova braća su napadnuti, a regentstvo je pripalo sposobnom i uglednom vojskovođi [[Mihael VIII. Paleolog|Mihaelu Paleologu]] koji je [[1259.]] godine primio carsku krunu i postao suvladar maloljetnog Ivana IV.<ref>Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., str. 265.</ref>
 
Dana [[25. srpnja]] [[1261.]] godine [[Nicejsko Carstvo|nicejska]] vojska osvojila je grad [[Istanbul|Carigrad]], čime je nakon više od pola stoljeća obnovljeno [[Bizantsko Carstvo]]. Ivan IV. i Mihael VIII. postali su bizantskim carevima, a istovremeno je i Mihaelov sin Anronik proglašen carem, čime je Mihael VIII. učinio korak prema istiskivanju legitimnog cara od prijestolja. Mihael VIII. je iste godine dao oslijepiti i baciti u tamnicu maloljetnog cara Ivana IV. čime je prigrabio svu vlast za sebe i svoju [[Dinastija Paleolog|dinastiju]].
Redak 64:
== Literatura ==
 
* ''Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2006.'' {{ISBN|953-212-297-4}}
 
== Vanjske poveznice ==