Indigo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 4:
| slika_opis =
| slika1 = Indian indigo dye lump.jpg
| slika_opis1 = Komad indiga iz biljke indigovke iz Indije (oko 6,35 x 6,35 cm
| IUPAC nomenklatura = Indigo
| ostala imena = 2,2'-bis (2,3-dihidro-3-oksoindoliliden)
Redak 30:
}}
'''Indigo''' ([[Portugalski jezik|port]]. ili [[Španjolski jezik|španj]]. ''índigo'', od [[Latinski jezik|lat]]. ''indicum'', od [[Grčki jezik|grč]]. ''ἰνδıϰός'': indijski) je modro [[bojilo]] poznato od davnine, [[derivat]] [[indol]]a. Nekoć je bilo najznačajnije bojilo, dobivalo se iz takozvanih indigonosnih [[biljke|biljaka]] ili [[indigovka |indigovki]] (na primjer lat. ''Indigofera tinctoria''). [[Lišće]] se [[Ekstrakcija|ekstrahiralo]] (koncentart) vrelom [[voda|vodom]] i izdvajao se bezbojni indoksil kao jedan od raspadnih proizvoda [[Glikozidi|glikozida]] indikana. Indoksil se zatim [[oksidacija|oksidacijom]] sa [[zrak]]om prevodio u indigo. Pošto je krajem 19. stoljeća određena struktura prirodnog indiga, razvijena je njegova [[Sinteza (kemija)|kemijska sinteza]]. Otada se proizvodi samo [[sintetika|sintetski]], i to iz [[anilin]]a i [[etilen]]-oksida ili iz [[naftalen]]a. Njegova je glavna prednost pred prirodnim indigom veća jakost [[boja|boje]]. U čistom stanju indigo je prah, koji otapanjem u alkalnome mediju uz [[reducens]] daje snažnu (intenzivnu) modru obojenost, pa se u [[Tekstilna industrija|tekstilnoj industriji]] upotrebljava za bojenje i [[tisak]]. Danas je i sintetski indigo donekle potisnut novim vrstama sintetskih bojila.
Indigo, C<sub>16</sub>H<sub>10</sub>O<sub>2</sub>N<sub>2</sub> (C.I. 75780), [[talište]] od 390 do 392 °C, tvori plave iglice [[kristalizacija|kristalizacijom]] iz otopine u [[kloroform]]u. Zagrijavanjem [[Sublimacija|sublimira]] tvoreći crvenoljubičaste [[para|pare]]. Dobiva se osim iz tropskih [[Mahunarke|mahunarki]] iz roda ''Indigofera'' (lat. ''Indigofera tinctoria'', ''I. anil'' i druge), i iz modrog vrhovnika (lat. ''Isatis tinctoria''). Sirovi se indigo prema boji naziva purpurnoljubičastim, plavoljubičastim, lijepoplavim i superlijepoplavim. Upotrebljava se za bojenje i tiskanje pamuka i vune.
== Organski obojeni pigmenti ==
Redak 41:
Za razlikovanje velikog mnoštva sintetskih organskih pigmenata od velike je pomoći njihova podjela prema oznakama navedenim u međunarodno priznatom indeksu ([[Engleski jezik|eng]]. ''Colour Index''). Oznaka se za svaki pojedini pigment sastoji od slova i brojaka, a opisuje vrstu tvari, boju, redni broj i pripadnost nekoj od grupa kemijskih spojeva. Tako na primjer, oznaka C.I. PR 177, 65 300 označuje da je to prema Colour Index (C.I.) pigment (P) crvene (R) boje, rednog broja 177, koji pripada grupi antrakinonskih (od 58 000 do 72 999) pigmenata.
Organski su pigmenti sintetski spojevi koji se prema svojoj kemijskoj strukturi mogu višestruko razvrstati. Obično se razlikuju dvije glavne grupe organskih pigmenata: azo pigmenti i ostali organski pigmenti. Iako je zajedničko strukturno svojstvo druge grupe što su to policiklički spojevi s kondenziranim prstenima, ta grupa organskih pigmenata obuhvaća vrlo različite organske spojeve, od kojih su najvažniji ftalocijanini, dioksazini i karbonilni policiklički spojevi.
== Slike ==
| |||