Gora Tabor: razlika između inačica

Nalazi se u [[Izrael]]u, u donjoj [[Galileja|Galileji]], 9 km jugoistočno od [[Nazaret|Nazareta]]a, u istočnom dijelu Izraelske doline, 18 km zapadno od [[Galilejsko more|Galilejskog mora]]. Visoka je 588 m.

Godine [[1925.]] na istočnoj padini gore pronađeni su ljudski ostaci i [[Alat|oruđa]] iz srednjeg (70.000 do 40.000 prije [[Krist]]a) te iz kasnog [[paleolitik]]a (35.000 do 15.000 prije Krista). Prije dolaska [[Židovi|Izraelaca]], na gori je postojalo svetište [[Kanaan|Kanaanca]]ca, čiji su ostaci vidljivi i danas u [[Kripta|kripti]] [[Franjevci|franjevačke]] bazilike.

Od 4. st. Tabor postaje metom kršćanskih hodočašča. Hodočasničko mjesto opustošeno je za najezde [[Perzijanci|Perzijanaca]] 614. godine, da bi u vrijeme [[križari|križara]] zasjalo novim sjajem: tu je utemeljena [[Benediktinci|benediktinska]] opatija, za koju je obnovljena i proširena dotadašnja crkva, sjedište tamošnje biskupije, i sagrađen utvrđeni [[samostan]]. Nakon pora­zaporaza križara 1187. na nedalekoj poljani Hatinskih rogova svetište je opustjelo. Sva kršćan­skakršćanska zdanja porušio je [[sultan]] [[Malek al-Adil I]] kad je 1211.- – 1212. nad njima podigao ogrom­nuogromnu utvr­duutvrdu čiji ostaci i danas impresioniraju hodočasnike. No i nju je razorio isti sultan [[1227.]] da ne bi pala u ruke križara. Kršćanima je tada za čuvanje [[Evanđelje|evanđeoske]] uspomene služila jedna mala crkvica, no i ta je razorena [[1263.]] godine. Otkupili su je [[1631.]] godine [[franjevci]] nakon njihova dolaska u [[Nazaret]] 11 godina ranije, ali su svoj samostan i crkvu uspjeli podići tek [[1924.]] po planu koji je arhitekt A. Barluzzi razvio prema opustjelim staro­kršćanskimstarokršćanskim [[bazilika]]ma u [[Sirija|Siriji]].

U podnožju gore nalaze se: [[Židovi|židovsko]] selo Kfar Tavor na istoku te dvije [[Arapi|arapske]] zajednice; na jugoistoku Shibli-Umm al-Ghanam i Daburiyya na sjeverozapadu.