Gensko inženjerstvo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Sucag (razgovor | doprinosi)
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 1:
[[Datoteka:Zebrafisch.jpg|thumb|Prirodni izgled bez genetičkog inženjerstva .]]
 
'''Gensko (genetičko) inženjerstvo''' predstavlja skup [[metoda]] kojima se mijenja genski ustroj [[jedinka|jedinke]]. To je skup [[biokemija|biokemijskih]] postupaka kojima se izrezuju cijeli [[gen]]i, njihovi dijelovi ili skupine gena iz [[DNK]] jednog [[organizam|organizma]] i njihovo umetanje u unaprijed određeno mjesto u DNK drugog organizma (najčešće takvog koji ima jednostavno genetičko ustrojstvo i koji se može uzgojiti u neograničenim količinama), kloniranje dijelova DNK i dr.<ref>[http://web.mef.hr/moodle/mod/glossary/view.php?id=75&mode=letter&hook=G&sortkey=CREATION&sortorder=asc&fullsearch=0&page=2 Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171001111402/http://web.mef.hr/moodle/mod/glossary/view.php?id=75 |date=1. listopada 2017. }} ''MefModlica » Rječnici » Medicinski rječnik''. Web.mef je interaktivni poslužitelj na Medicinskom fakultetu Zagreb, Hrvatska pokrenut 2001. godine. Održava ga prof. dr. Milan Taradi (pristupljeno 3. lipnja 2018.)</ref>
 
Razvoj tih postupaka omogućio je upoznavanje građe i organizacije velikoga broja gena različitih organizama, uključujući i [[čovjek]]a, te mogućnost [[industrija|industrijske]] proizvodnje [[bjelančevine|bjelančevina]] pomoću [[mikroorganizmi|mikroorganizama]] u koje su ugrađeni sintetički ili prirodni geni [[virus (biologija)|virusa]], [[bakterije|bakterija]], [[gljive|gljiva]] i viših organizama, uključujući i čovjeka. Danas je moguće sintetizirati bjelančevine [[eukarioti|eukariota]] u [[prokarioti|prokariotskim]] stanicama. Te [[stanica|stanice]] proizvode [[inzulin]], [[interferon]], [[interlukine]] i [[somatotropin|hormon rasta]] te rekombinantna [[cjepivo|cjepiva]]. Postupci koji se primjenjuju u genetičkom inženjerstvu uglavnom su [[enzimi|enzimski]] i molekularno-biološki te klasični postupci mikrobne [[genetika|genetike]].
Redak 7:
== Proces ==
 
Jedna od dviju DNK mora biti [[plazmidi|plazmidskog]] ili [[virus]]nog podrijetla i mora posjedovati gene koji će joj dati sposobnost da se autonomno replicira u odgovarajućim stanicama. Ova DNK, koju nazivamo [[vektor u genetici|vektor]]om, služi za repliciranje one druge DNK. Druga DNK, koja je zapravo predmet proučavanja i koju želimo razmnožiti, naziva se stranom, jer u pravilu nije srodna niti s vektorskom DNK niti sa stanicom u koju će ući nakon spajanja sas vektorom.
 
Za reakciju spajanja vektorske i strane DNK upotrebljava se naziv rekombinacija in vitro, dok se produkt reakcije naziva [[rekombinantna DNK|rekombinantnom DNK]]. Da bi se [[molekule]] rekombinantne DNK autonomno replicirale, treba ih unijeti u bakterijske ili kakve druge za to prikladne stanice. Unošenje rekombinantne DNK u stanice naziva se [[transformacija|transformacijom]] ili [[transfekcija|transfekcijom]], ovisno o tome služi li kao vektor plazmidska ili viralna DNK.
 
Autonomna [[replikacija DNK|replikacija]] jedne molekule rekombinantne DNK počinje u jednoj stanici, a nastavlja se u potomcima te stanice ili u susjednim stanicama. Pri tome od svake pojedine molekule nastaje mnoštvo njoj identičnih molekula. Takav način razmnažanja rekombinantne DNK i stranih gena, koje rekombinantna DNK u sebi nosi, naziva se [[kloniranje DNK]] ili kloniranjem gena. Strana DNK prelomi se na točno određenim mjestima pomoću [[restriktivni enzim|restriktivnog enzima]]. S pomoću istog enzima napravi se jedan lom na određenom mjestu u cirkularnoj molekuli plazmidskog vektora.
 
Krajevi jednog od fragmenata strane DNK spoje se s pomoću enzima DNK ligaze s krajevima vektorske DNK i na taj način dobije se cirkularna rekombinantna DNK. Rekombintna DNK unosi se u bakterijske stanice, koje su prethodno obrađene tako da postanu propusne za DNK. Nakon unošenja, rekombinantna DNK se replicira u bakterijskoj [[citoplazma|citoplazmi]], dok se bakterije istodobno množe. Tako nastaje [[klon]] rekombinantne DNK i unutar njega, klon stranih gena.
Redak 17:
==Hrana i označavanje==
 
Po pitanju označavanja hrane koja u sebi ima sastojke proizašle radom genetičkog inženjerstva postoji već duže vrijeme diplomatsko-ekonomska između s jedne strane proizvođača takve hrane koje potpomaže [[SAD]] protiv država koje zagovaraju označavanje (europske države, [[Malezija]].<ref>[http://www.twnside.org.sg/title2/FTAs/info.service/fta.info.service103.htm Malaysia’s GMO Labelling Stance and US Pressure]</ref>....) i protiv zelenih udruga.
 
Zagovornici označavanja zastupaju gledište da kupac ima pravo da zna kakvu hranu kupuje to jest da ima pravo izbora. Protivnici označavanja zastupaju gledište da ono stigmatizira označene proizvode tako da ih onda kupci izbjegavaju i kao primjer navode slučaj u [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]] kada je kompanija označila da je njen [[krumpir]] proizveden pomoću genetsko inžinjerstva nakon čega je došlo do naglog pada prodaje. Drugi razlog protivnika označavanje je cijena tog označavanja, ali i troškovi odvajanja proizvoda (na primjer soja) koji je nastao prirodnim putem i onaj koji je nastao uz pomoć genetičkog inžinjeringa .<ref>[http://www1.law.nyu.edu/journals/envtllaw/issues/vol8/3/v8n3a4.pdf New York University:The Labelling of GMO products.....]</ref>.
 
[[WTO]] pravila nigdje ne spominju genetički inžinjering tako pa se ona pravno promatraju kroz dogovor o tehničkim preprekama trgovini. SAD zagovara gledište da se u tom sporazumu ne navodi pravo potrošača da bude obavješten o hrani koju kupuje .<ref>[http://www1.law.nyu.edu/journals/envtllaw/issues/vol8/3/v8n3a4.pdf New York University:The Labelling of GMO products.....]</ref>.
 
== Izvori ==